U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Novi Marof i Kulturno-umjetničke udruge "Magda i Luisa" Gradska knjižnica i čitaonica Novi Marof u kulturnom Centru Ivan Rabuzin predstavlja II. Festival kinča i Izložbu tradicijskih svadbenih buketa mladenki naziva „Fijole, fijole, rožice rumene, fijole, fijole, bele i črlene”.
Idejni začetnik ovog festivala je Tibor Martan dipl. etnolog, a priča je pokrenuta lani s ciljem promocije tradicijskog nakita i drugih ukrasa napravljenih od krep papira.
- Kinč je arhaičan način izrade cvijeća koji brojne udruge čuvaju od zaborava, a nalazi se na listi zaštićenih kulturnih nematerijalnih dobara sjeverozapadne Hrvatske – ističe Martan, i dodaje da je upravo stoga važno tu vještinu izrade pokušati prenijeti na mlađe naraštaje.
Na Festivalu kinča sudjeluju i na Izložbi radove izlažu dramska družna „Ozana” iz Visokog, udruga umirovljenika „Prigorčica” iz Breznice, udruga umirovljenika i starijih osoba iz Ljubešćice, udruga žena Sveti Ilija iz Doljana, udruga žena Ključ iz Novog Marofa, KUD „Kraljica mira” iz Podruta, udruga „Žene iz centra svijeta” Ludbreg, kulturno-umjetnička udruga „Magda i Luisa” Mađarevo iz Novog Marofa, etnografska skupina OŠ Bisag, učenička Zadruga „Veselko” OŠ Tužno, udruga žena „Preslica” iz Sračinca, Marija Siročić iz Ivanca, učenička zadruga „Vrijedne ruke” iz Brezničkog Huma, potom KUD „Florijan Andrašec” iz Dekanovca u Međimurju, zatim udruga umirovljenika Podravske Sesvete i Jelka Rep iz Podravskih Sesveta u Koprivničko-križevačkoj županiji, Ana Čižmek iz Svetog Križa Začretja u Krapinsko-zagorskoj županiji, te udruga „Osebunjek” Vrbovec, kulturna uduga Sveti Martin Vrbovečka Dubrava i Dražen Milenković iz Vrbovečke Dubrave u Zagrebačkoj županiji.
Stručni je sud ovogodišnjeg Festivala kinča u sastavu Renata Horvatić, Kristina Vlahinja, Nikolina Falat, i prof. Ivana Gabričević najboljim sudionicima proglasio KUD iz Dekanovca, brezničkohumsku učeničku zadrugu „Vrijedne ruke”, visočku dramsku družinu Ozana, te žensku udrugu Preslica iz Sračinca, kojima su uručene simbolične nagrade – zbirke poezije pjesnika Ružice Kišur, Ljiljane Meštrić, Snježane Sić, Zdenke Maltar i Josipa Šafranca.
Izložba u Centru Rabuzin ostaje za razgled otvorena do 25. studenoga, nakon čega će biti dostupna u virtualnom obliku na internetu.
Inače, početkom 20. stoljeća važan dio tradicijske svadbene opreme mladenke postaje buket cvijeća. Do tada mladenke su običavale nositi molitvenik umotan u bijelu maramicu. Budući da su se tradicijske svadbe u pravilu održavale u razdoblju od blagdana Svih svetih do Adventa te u razdoblju od blagdana Svetog Stjepana do Čiste srijede ili Pepelnice, kada u prirodi nema svježeg cvijeća, mladenkin se buket izrađivao od papirnatog cvijeća uz dodatak svježeg zelenila te ukrasnih tekstilnih, svilenih ili papirnatih traka.
Cvijeće je većinom bilo bijele boje, a od zelenila najčešće se koristilo kućnu ukrasnu biljku asparagus. Posao izrade buketa povjeravao se ženama koje se su bile vješte u izradi papirnatog cvijeća, a za svoj posao bile su nagrađene hranom i pićem, ponekad i novcem. Zbog siromaštva i nemogućnosti kupnje potrebnog materijala za izradu buketa mladenke su običavale međusobno posuđivati buket.
Uz pojavu buketa razvio se i običaj spričavanja mladenke od strane mlađe djevojčice iz mladenkine obitelji. Djevojčica bi pred polazak mladenaca na vjenčanje u crkvu uz prigodnu napitnicu mladenki predala buket. Po dolasku s vjenčanja mladenka bi pokušala baciti svadbeni buket za drvenu stropnu gredu odnosno glavni kućni tram prostorije u kojoj se trebala održati svadbena večera. Ako je buket ostao za tramom vjerovalo se da će mladenka biti sretna u braku.
