U potezu Nazorove ulice prema Banus placu još danas možemo pronaći dvije varaždinske palače povijesno vezane uz plemićku obitelj Niczky.
Nešto ranija palača potječe iz 1733., dok druga novija palača Nizcky datira iz 1796.
Originalni vlasnik bio je grof Kristof Niczky, mađarski političar i veliki župan Virovitičke županije. Njegov sin Stjepan Niczky, veliki župan Križevačke županije igrao je ključnu ulogu u povijesti slobodnog zidarstva u Varaždinu ali i šire.
Stjepan Niczky susreće se sa slobodnim zidarstvom dosta rano, kada sa 21 godinom stupa u ložu u Pešti, te tako zajedno sa grofom Draškovićem postaje figura koja će zasaditi korijene masonstva na hrvatskim prostorima.
Ubrzo nakon što je utemeljenja prva hrvatska loža u Glini, Niczky je 1772. na poticaj Ivana VIII Draškovića utemeljio prvu varaždinsku ložu Savršeni savez.
Spomenuta loža djelovala je isključivo na latinskom jeziku, te je brojila iznimno skroman broj članova što svjedoči strogosti primanja novih kandidata.
Nedugo nakon osnivanja varaždinske lože, 1773. Niczky je utemeljio i osječku ložu Budnost, te je iste godine osnovao i križevačku ložu o kojoj se zna vrlo malo.
Stjepan Niczky umro je 1777. ostavivši iza sebe velike dugove kao rezultat ulaganja u napredak tajnog društva, no i kao trošak izazvan nepoznatom bolesti od koje je patio.
Sve do smrti obnašao je funkciju starješine varaždinske lože, a istu funkciju kasnije preuzima Aleksandar Pasztory pod kojim loža Savršeni savez mijenja ime u Sloboda.
Spomenuta loža nije djelovala u periodu od 1781. do 1784., a već 1785. loža trajno prestaje s radom. Time završava povijest prve varaždinske slobodnozidarske lože.
Kao spomen na istu, osim popisa članova, preživio i je pečat. Riječ je o pečatu sa vizualom trokuta obrubljenog vrpcom u kojom se nalaze tri ruke u gesti čvrstog rukovanja.
Unatoč gašenju prve lože, organizirano slobodno zidarstvo u Varaždinu zadržalo se do 1795., kada prestaje postojati i druga varaždinska loža grofa Franje Lovre Draškovića.
