Iako nije ime koje se prečesto spominje, Ivan Krstitelj Lalangue svakako je zaslužio svoje mjesto u povijesnim knjigama.
Za pripadnike medicinske struke mogao bi biti poznat po svom prvom udžbeniku primaljstva na ovom djelu Europe. Ipak, ponekim povjesničarima bi uz grofa Draškovića bio poznatiji kao član prve slobodnozidarske lože u Hrvatskoj.
Fizik za županiju
Kao mladić Lalangue se školovao u Beču gdje je i obavljao praksu. Mentor mu je bio nitko drugi nego osobni ljekarnik carice Marije Terezije čuveni Gerard von Swieten, još jedna iznimno životopisna ličnost.
Osim što je Swieten bio mason, također je pedesetih godina 18. st. bio caričin osobni “lovac na vampire”.
Swietenova veza sa slobodnim zidarstvom očito je imala utjecaja na mladog Lalangua, koji se između 1764. i 1771. pridružio glinskoj loži “Ratno prijateljstvo”.
Njegov životni put isprepleće se sa Varaždinom kada u grad 1772. dolazi kao osobni liječnik bana Nadasdya, te ujedno postaje fizik za čitavu županiju. Tom prilikom postaje i jedan od osnivača prve varaždinske lože Savršeni savez utemeljene 1772. godine.
Njegova najveća ostavština za grad, ipak je varaždinsko groblje.
Nakon proglasa Marije Terezije o zabrani ukopa unutar gradskih zidina 1768. godine, gradske vlasti počinju tražiti novo mjesto za ukopavanje pokojnika.
Do tada su se tijela pokojnika kroz stoljeća ukopavala na nekoliko razdvojenih groblja gradskih crkva poput crkve Sv. Nikole, Franjevačke crkve, te na mjestu današnjeg autobusnog kolodvora pokraj Kapucinske crkve, sa iznimkama ukopavanja gradskog plemstva unutar crkvenih kripti.
“Pekel” na groblju
Povijest današnjeg groblja začeta je 1773. godine kada Ivan Krstitelj Lalangue sadi 700 čempresa na trenutnoj lokaciji.
Tako je niknuo “Pekel” ili “ezoterijsko dio” varaždinskog groblja.
Načela slobodnog zidarstva sveprisutna su kroz Lalangov rad.
Želja za pomoć siromašnima i unesrećenima bila su nit vodilja njegovog društvenog djelovanja, po čemu i danas biva zapamćen u svom “privatnom kutku” varaždinske povijesti.
Lalangue ostaje odan Varaždinu i u njemu boravi sve do svoje smrti 1779. godine.
Kao trajni podsjetnik na njegov život i rad, današnji park u Varaždinskim Toplicama nosi njegovo ime, pošto je Lalangue prvi opisao ljekovitost topličkih termalnih izvora.
