Svi smo dobro upoznati sa gradskim perivojima poput šetališta Vatroslava Jagića ili Graberja koja krase estetiku baroknog grada. No, da li ste ikada čuli za "Pustove vrtove"?
Početkom 19. st. Varaždin još nije imao danas poznate perivoje. Na južnom grabištu park Vatroslava Jagića bio je prazan i neuređen prostor, dok je na drugoj strani grada Graberje bilo tek u nastajanju.
Osim javnih perivoja postojali su i privatni, poput onog grofa Franje Lovre Draškovića gdje je pristup imao samo viši građanski sloj. Od mnoštva perivoja, u varaždinskoj povijesti posebno se ističe onaj Antuna Pusta.
Antun Pust bio je imućan trgovac koji je varaždinskim građaninom postao 1808. god. S prijelaza 18. na 19. st. došao je u posjed nekoliko važnijih posjeda uključujući Palaču Patačić, te nekadašnjih posjeda grofa Erdodya u predgrađu Varaždina.
Upravo je na posjedu u sjevernom predgrađu smjestio svoje vrtove. Prve podatke o "Pustovim vrtovima" pronalazimo 1829. godine u zapisu Mihovila Kunicha, koji opisuje osebujan trokutasti perivoj smješten na području sjevernog grabišta.
No, tragovi tog perivoja vidljivi su i ranije, već na planu grada Josepha Podhradczkog iz 1823. godine jasno je ucrtan vrt trokutastog oblika, koji se savršeno podudara s kasnijim opisima Pustova perivoja.
Njegov se prostor okvirno protezao od kraja današnje Vodnikove ulice pa preko područja današnjeg Doma za starije i nemoćne osobe.
Uz središnji trokutasti perivoj, kompleks je obuhvaćao i niz pratećih dijelova: ljetnikovac s prostranim dvorištem, povrtnjak koji je služio i kao cvjetnjak, staklenik te bogat voćnjak, čineći tako skladnu cjelinu.
Zahvaljujući publikaciji Kunicha u bavarskom vrtlarskom časopisu "Algemeine deutsche Garten Zeitung" iz spomenute 1829. god., ostao nam je sačuvan poprilično detaljan opis samih vrtova.
Kunich u članku piše: "…gospodin trgovac posjeduje prekrasan vrt sa šarmantnim izmjenama i ugodnim elementima. Ovdje ne ulazim u istraživanje što je oblikovalo njegov vrt u piramidalnom obliku: je li to bilo zbog prisilne ograničenosti prostora ili zbog vlastite volje i sklonosti za vizualno upečatljiv oblik.
Cijeli vrt formira strukturu koja je rijetka među vrtovima: piramidu ili trokutni oblik, čija je baza otprilike 45 bečkih stopa…" Iz ostatka članka možemo iščitati kako je na lijevoj vrtnoj strani stajao zdenac pokraj kojeg je bila kuglana.
Na desnoj strani bio ljetnikovac koji je sadržavao veliku plesnu dvoranu i drugim sobama.
Povrtnjak koji je sličio cvjetnjaku sastojao se od četiri velika trokuta obloženi gredama cvijeća, dok su vrtni zidovi bili popraćeni breskvama, malinama i marelicama.
U veliki perivoj u obliku trokuta vodila su velika vrata sa zazidanim stupovima, a posađeni grmovi dijelili su perivoj na dvije iste polovice.
Danas, šetajući uređenim perivojima Varaždina, rijetko pomislimo na one koji su im prethodili. Ipak, to ne negira činjenicu kako je Antun Pust u svoje je vrijeme stvorio prostor koji je nadilazio običan vrt – bio je to mali svijet harmonije, simetrije i razonode.
