Bivša ministrica Blaženka Divjak kazala je za N1 da djeca mogu nadoknaditi propušteno u školi. Objasnila je i kako misli da se može adekvatno organizirati nastava na daljinu, za što smatra da je zasad sasvim na mjestu primijeniti je, a prenosi portal N1 televizije.
Divjak smatra da revitalizacija života na potresom stradalog područja jest moguća, ali pritom je navela i zadršku u optimizmu zbog ljudi koji bi tu revitalizaciju mogli voditi:
“Možemo li vjerovati ljudima koji su stekli kvalifikacije na sumnjivim mjestima, možda u susjednoj državi?”
Voditeljicu je zanimalo postoje li u sustavu obrazovanja protokoli postupanja u slučaju katastrofa poput pandemije, a onda usred toga još i potresa.
“Za ovakve situacije elementarnih nepogoda postoje protokoli na razini Vlade. Ministarstvo ima akcijske planove, ali akcijske planove provode ljudi. Sustav je onoliko dobar koliko su dobri, kvalitetni i sposobni ljudi koji ga vode i provode. Tu bih rekla da u Hrvatskoj baš nismo u dobroj poziciji. Kod nas je tendencija da se na takve pozicije stavljaju oni koji su podobni, a ne sposobni”, odgovorila je.
“U Hrvatskoj smo zbog pandemije trebali uvesti, što je bilo predviđeno akcijskim planom, hrvatski školski covid semafor koji bi nam davao odgovor što dalje”, kazala je dalje, “u kojem slučaju će se primjenjivati model A, B ili C, odnosno online nastava ili nastava u učionici.”
“Kad smo imali preko 4000 zaraženih dnevno, ministarstvo i Vlada tvrdili su da su škole sigurne, da treba ići u škole. Sad kad imamo zaraženih u stotinama, prelazimo na online nastavu, osim razredne nastave i nastave za maturante”, primijetila je i naknadno u razgovoru zaključila da se najesen “radilo ad hoc” i da se nadalo da će kulminacija pandemije izostati.
Rekla je da se, kad se govori o utjecaju potresa na obrazovni sustav, ne smije govoriti samo o Sisačko-moslavačkoj županiji, nego i o Gradu Zagrebu.
“Sigurno prvo treba uspostaviti sigurnost i donekle pristojne uvjete za život. U redu je da se odgodi nastava”, rekla je Divjak i dodala da se istodobno mora razmišljati što dalje.
“Zaboravlja se da online nastava nije jedini oblik nastave na daljinu. To je samo jedan oblik. Možemo to raditi preko računala, ali se mogu koristiti i drugi mediji, kao što su televizija ili radio”, navela je.
Jedan od primjera je, kazala je, i model po kojem bi pomagači printali materijale i dostavljali djeci, a što se primjenjivalo u područjima gdje djeca nisu imala mogućnosti poput pristupa internetu i računala:
“Sigurno je da je djeci najbolje u školama. To nije sporno. Ali ako škole nisu sigurne, online nastava nije jedini oblik nastave na daljinu.”
Komentirala je i koliko se danas koriste rješenja za koje je preduvjete pripremalo ministarstvo u njenom mandatu:
“Premalo se koriste, rekla bih. Ali nisu samo dokumenti problem, problem su i ljudi. To što se ministar promijeni, ne bi trebalo imati nikakav utjecaj na sustav. Posebno u ovakvim posebnim okolnostima.”
Rekla je da se u drugim državama ravnateljska i načelnička mjesta, nakon promjene političke vlasti, ne popunjavaju ljudima koji ne poznaju sustav.
Je li moguće djeci nadoknaditi propušteno gradivo?
“Moguće je nadoknaditi, pogotovo ako se primijeni ono što smo planirali u reformi, da se stavlja naglasak na bitno… Dakle, nadoknaditi se može, ali se mora voditi računa što nadoknaditi.”
