- Iako je prošlo već osam dana od premijere i dalje sam uzbuđena kao i pred premijernu izvedbu. Dojmovi mi se još nisu slegli - istaknula je glumica Dea Presečki koja je briljirala u naslovnoj ulozi Matiaša Grabancijaša Dijaka, predstavi koja je u režiji Krešimira Dolenčića premijerno izvedena u varaždinskom kazalištu, 8. srpnja.
Kaže da je rad na predstavi bio intenzivan proces.
- Grabancijaša smo radili dva mjeseca, imali smo duple probe i cijelo vrijeme smo bili u procesu kreacije, što je meni bilo super, jer je ekipa stvarno odlična. Čim sam došla na prvu čitaču probu, osjećala sam se dobrodošlom. Iako sam tek završila Akademiju, cijeli me ansambl i autorski tim odlično prihvatio. Još od prvog sata na Akademiji Krešo Dolenčić i ja smo kliknuli na prvu i razvili međusobno povjerenje. Već tada sam znala da je to redatelj s kojim želim raditi i kada završim Akademiju. Zato me je silno razveselio njegov poziv. Jedne me večeri nazvao i pitao želim li igrati u njegovoj predstavi u Varaždinu. Naravno da sam ponudu odmah prihvatila, bez razmišljanja. Kada smo počeli raditi predstavu nisam osjećala nikakav strah ili nelagodu, bojazan da neću moći dobro odigrati ulogu. Krešo Dolenčić je stvarno brinuo o meni, pa ga u šali zovem - moj kazališni tata. Bilo mi je baš ugodno raditi. Napravili smo kvalitetnu predstavu, koja je sjajno ispala, tako da sam još uvijek uzbuđena i jako se veselim novim izvedbama na jesen, na obnovljenoj velikoj pozornici - istaknula je Presečki.
Silnom glumačkom energijom i sigurnim scenskim nastupom mlada glumica je davala ritam i pečat ovom biseru kajkavske komedije, a za svoj je premijerni nastup pred varaždinskom kazališnom publikom nagrađena – ovacijama, što je bio povod za razgovor.
Neobično je i hrabro od redatelja da je ulogu Matiaša Grabancijaša Dijaka povjerio - glumici?
Puno ljudi me to pitalo, no znamo da su u antičkom kazalištu muškarci igrali ženske uloge, pa onda nije čudno da u 21. stoljeću, žene igraju muške uloge. Krešo Dolenčić je tako zamislio Grabancijaša, a meni je naravno, bila velika čast da je upravo mene odabrao za naslovnu ulogu. Odmah na početku smo dogovorili da Matiaš, kao čarobnjak, nije definiran spolom. Meni je takav koncept dao vrlo veliku slobodu za istraživanje i kreaciju, od klaunerije do fantasyja, tog nekog čarobnjaštva, jer je Matiaš Grabancijaš Dijak, koji je završio trinaestu školu, negromant. U jednom trenutku procesa sve se to strukturiralo u ovakvog Matiaša.
Rođena sam i odrasla u Krapini, u obitelji koja je jako cijenila umjetnost. Moj je djed bio gitarist, gitarist je i moj brat, a umjetnost je posebno voljela moja mama, tako da se kod nas uvijek sviralo i pjevalo. Tata je pak bio sportski tip, tako da sam bila okružena i sportom. Kao dijete sam bila užasno hiperaktivna, a takva sam i danas, pa sam imala puno raznih aktivnosti, od dramske grupe do rukometa i košarke, ritmike i mažoretkinja, na kojima sam mogla ispucati tu silnu energiju. Kada sam imala deset godina mama me odvela na predstavu “S ljubavlju, Janis”, mjuzikl o Janis Joplin u zagrebačkoj Komediji, koja me je potpuno opčinila. Od tog trenutka sam znala da i ja želim biti glumica. Počela sam ići na dramsku u ZKM-u, učila sam solo pjevanje na Ribnjaku, počela sam se spremati za upis na Akademiju. Sve se je nekako posložilo, pa je i sreća koju sam vidjela u očima mojih roditelja kada sam izašla na poklon nakon premijerne predstave bila neopisiva. Bio je to trenutak za koji sam se godinama pripremala.
Dea Presečki
Koliko je za mladu glumicu zahtjevno igrati ovakvu ulogu, koja je pokretač predstave i koja zahtijeva veliku glumačku energiju?
Sportski sam tip, trenirala sam rukomet i sa 16 godina igrala sam u ekipi s curama koje su bile desetak godina starije od mene. Vjerojatno mi je to iskustvo pomoglo da se ne bojim takvih izazova, kada se naprosto moraš baciti u vatru. Pomoglo mi je svakako i to da su mi od prve probe kolege čuvali leđa i podržavali me. Da nisam imala oko sebe te drage ljude vjerojatno bi sve bilo puno zahtjevnije. Ovako sam stvarno uživala raditi na predstavi. Mogu reći da sam ovdje cvjetala, ta je magija trajala dva mjeseca, pa mi je nakon premijere bilo baš teško otići iz Varaždina. Jako sam se veselila ovoj ulozi i jako sam zahvalna da sam kao mlada glumica dobila priliku igrati u Varaždinu.
Matiaš Grabancijaš Dijak je komedija na kajkavskom, koji je i Vaš materinji jezik. Je li Vam to olakšalo rad na predstavi?
To je svakako bila prednost, jer sam bila na svom terenu. No, jezik Brezovačkog je arhaični kajkavski, pa smo i mi kajkavci nerijetko imali problema s nekim riječima koje su zaboravljene. Tu su nam puno pomogli kolega Vid Balog, koji je bio i suradnik za scenski govor, i profesor Ozren Prohić, koji su odlično upućeni i u taj arhaični kajkavski.
