Želim kroz tradiciju prepoznavati suvremene motive i reflektirati autentične probleme našeg svijeta - na taj način će se iz lokalnog graditi odnos prema svim ostalim širim društvenim kontekstima, a jedna od specifičnosti repertoara ovog teatra je i kajkavska tradicija pa tu isto vidim mogućnost da se kroz taj dijalekt progovara o velikim dramskim mjestima i mučnim problemima, veli Senka Bulić, nova intendantica HNK u Varaždinu, u razgovoru za Novosti.
Repertoar, kako najavljuje, imat će ishodišta od antike do naših suvremenih uzbudljivih poetika.
-Otvorit ću kazalište prema novim čitanjima, naručivat ću tekstove, promovirati autore koji već imaju odlične tekstove, ali ih nitko nije postavljao. Dužnost javnog kazališta je ponuditi spektar različitih umjetničkih perspektiva. To nije samo stvar mog senzibiliteta, nego i obaveze koju javno kazalište mora imati prema svom okruženju, ukazuje.
Važno je, kako naglašava, svima koji rade u kazalištu posao učiniti smislenim preko repertoara i živih predstava, a ne održavati model tek rutinskog ispunjavanja zadataka.
-Živimo u vrlo nesigurnom svijetu, bez stabilnih oslonaca, u više kriza bez ideja o skorim rješenjima. Gorući su nam mnogi problemi, od migracija, posljedica pandemije, geopolitičkih preslagivanja, stalnih ratnih prijetnji, neizbježnih ekoloških problema, općenito nesigurnih uvjeta rada i života. Čini se kao da poraze ne znamo pretvarati u bolje prilike. U takvim vremenima važno je primjerice igrati Martina Sperra, koji nas u svom tekstu upozorava da netrpeljivost iz koje se rađa fašizam ne pripada samo prošlim razdobljima, zatim Brechta koji nam kroz "Majku Hrabrost" pokazuje u što se pretvaramo kad preživljavamo pod svaku cijenu, drži intendantica.
Kako nastavlja, puno je danas tema i motiva pa će reagirati i na sve nove okolnosti koje budu važne za izbor naslova i redatelja.
- Računam na ljude s kojima mogu graditi važan repertoar i koji će ambiciozno pristupiti poslu sa mnom. U pregovorima sam s nekoliko ljudi od kojih uskoro očekujem odgovore u vezi ponude da rade u Varaždinu.... Slažem se da postoje čitav niz redatelja koji u nas i premalo gostuju i premalo rade. Uz hrvatske redatelje, Paola Magellija, Krešimira Dolenčića, Ivana Plazibata, da samo neke spomenem, sigurno ću se angažirati oko dovođenja nekih važnih imena koje sam i prije imala u vidu, primjerice Tamása Aschera, Viktora Bodóa, jakih redateljskih imena iz Mađarske, ali i redatelja iz Slovenije, Velike Britanije… Zanima me povezivanje i s teatrima u regiji. Željela bih stvoriti kazalište po uzoru na najbolje slovenske, mađarske, austrijske i slične teatre. To su za mene važna kazališta, u koja trebamo gledati kad razmišljamo o dobrim modelima, naglašava Bulić te na kraju poručuje da će HNK u Varaždinu, ukratko, biti “Nitko, nitko kao mi”.
