Božić je kršćanski blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista. Iako je u današnje vrijeme komercijalizacija uzela maha, tradicionalni običaji, poput kićenja božićnog drvca na Badnjak i odlaska na polnoćku zadržalo se do danas, a naš poznati etnolog Tibor Martan podsjeća kako u narodu postoje i brojni drugi, gotovo zaboravljeni običaji vezani uz rođenje Isusa Krista.
Jabuka božićnica
- Božić je nekada bio blagdan obitelji. Toga dana išlo se isključivo na svetu misu. Narod se držao izreke: “Za Božić i tič i miš imaju mir!”, stoga se na Božić nije posjećivalo ni rodbinu ni susjede - objašnjava Martan koji ističe kako je proslava Božića započinjala povratkom s polnoćke i blagovanjem mrzletine (hladetine) te hranjenjem stoke.
- Bilo je rašireno vjerovanje da stoka u božićnoj noći progovara ljudskim jezikom, a tijekom božićne noći u kući je redovito s ukućanima boravio i pas kako ga coprnice ne bi uhvatile i na njemu jahale - kazao je Martan.
Darivanje na Božić bilo je rašireno među mladićima i djevojkama doraslima za ženidbu. Mladić bi djevojci koja mu se posebno sviđala poslije mise polnoćke darovao crvenu jabuku zvanu božićnica
Darivanje na Božić bilo je rašireno među mladićima i djevojkama doraslima za ženidbu. Mladić bi djevojci koja mu se posebno sviđala poslije mise polnoćke darovao crvenu jabuku zvanu božićnica.
- Međutim, na samo božićno jutro bilo je rašireno darivanje vode. U zdenac iz kojeg su obitelj donosile vodu potrebnu za sve životne potrebe i stoku trebalo je ubaciti skroman dar. Kako je u pravilu posao donošenja vode bio ženski posao, to darivanje su izvodile žene. One bi vodu blagoslovile te uz nju izmolile prigodne molitve te joj poželjele da nikad ne nestane. Poslije blagoslova i molitve, u “zdenec” bi žene bacale priređeni dar, sol ili jabuka - pojasnio je.
Puni stol
Za Božić su naši preci nastojali imati puni stol. Za božićni doručak jela se mrzletina i devenice. Za božićni ručak, obed, pripremala se reska jušica od rezanca, kuhana kokoš, hren, guska ili purica s mlincima i salata od zelja. U ranim poslijepodnevnim satima odlazilo se na misu večernjicu. Iza večernjice ispred crkve i na pijacu susjedi, rodbina i prijatelji međusobno bi si čestitali Božić, a krsni kumovi i mladići bi darivali zetiće i djevojke crvenim jabukama božićnicama ili pisanikama.
Kinč nije kič
Prije pojave božićnih kuglica, drvca smo tradicionalno kitili kinčem. Kinč je u daljoj prošlosti, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, označavao vijenac od grana cmreka koji se postavljao tj. pričvršćivao za drvene stropne greda seljačkih kuća ili grane cmreka koje se postavljalo na stijenu u kut glavne kućne prostorije gdje su stajale svete slike tj. kipi. - Tako oblikovani kinč kitilo se za Badnjak odnosno Koleni post umjesto danas prihvaćenog božićnog drvca. No, kinč se također u daljoj prošlosti postavljalo i u gospodarske zgrade gdje su bile smještene domaće životinje i na drvene krovne konstrukcije zdenaca tj. bunara - kaže nam etnolog Tibor Martan. Kinč označava također i tradicijski božićni nakit, a spravljanje kinča započinjalo bi na blagdan sv. Barbare, 4. prosinca. Kinč su u pravilu izrađivale žene i mlađe djevojke. Na području Varaždinske županije za izradu kinča koristilo se raznobojni krep-papir, slamu, jesenske plodove i tijesto. Kulturno-umjetnička udruga “Magda i Luisa” iz Madžareva pokrenula je i manifestaciju”Festival kinča”, s ciljem promocije tradicijskog božićnog nakita i spašavanja od zaborava.
Prije pojave božićnih kuglica, drvca smo tradicionalno kitili kinčem. Kinč je u daljoj prošlosti, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, označavao vijenac od grana cmreka koji se postavljao tj. pričvršćivao za drvene stropne greda seljačkih kuća ili grane cmreka koje se postavljalo na stijenu u kut glavne kućne prostorije gdje su stajale svete slike tj. kipi.
- Tako oblikovani kinč kitilo se za Badnjak odnosno Koleni post umjesto danas prihvaćenog božićnog drvca. No, kinč se također u daljoj prošlosti postavljalo i u gospodarske zgrade gdje su bile smještene domaće životinje i na drvene krovne konstrukcije zdenaca tj. bunara - kaže nam etnolog Tibor Martan. Kinč označava također i tradicijski božićni nakit, a spravljanje kinča započinjalo bi na blagdan sv. Barbare, 4. prosinca. Kinč su u pravilu izrađivale žene i mlađe djevojke. Na području Varaždinske županije za izradu kinča koristilo se raznobojni krep-papir, slamu, jesenske plodove i tijesto. Kulturno-umjetnička udruga "Magda i Luisa" iz Madžareva pokrenula je i manifestaciju"Festival kinča", s ciljem promocije tradicijskog božićnog nakita i spašavanja od zaborava.
Recept
Kliflini na vodi (Vodenjaci)
Sastojci:
- 1 kg brašna
- 30 dkg masti
- 1 kvasac
- malo soli
- malo kiselog vrhnja
- malo mljevenih oraha
Priprema:
Od navedenih sastojaka se izradi tijesto koje se ostavlja dizati u hladnoj vodi sat vremena (tijesto se umoči oko 2 cm u vodu). Potom se tijesto razvuče, reže te se oblikuje u kiflice. Peći do blage rumenosti, a potom se vodenjaci posipaju kristal šećerom.
