Danas je Božić - kršćanski blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista. Uz proslavu Božića razvili su se brojni običaji poput kićenja božićnog drvca na Badnjak, odlaska na polnoćku, pjevanja božićnih pjesama i darivanja, no etnolog Tibor Martan napominje da u narodu postoje i brojni, gotovo zaboravljeni običaji.
- Božić je nekada bio blagdan obitelji. Toga dana išlo se isključivo na sv. misu. Stariji ukućani odlazili bi na jutarnju ranu misu, a oni mlađi na misu poldanicu. Narod se držao izreke: "Za Božić i tič i miš imaju mir!", stoga se na Božić nije posjećivalo ni rodbinu ni susjede - pojasnio je Martan i dodao da je proslava Božića započinjala povratkom s polnoćke i blagovanjem hladetine te hranjenjem stoke.
- Bilo je rašireno vjerovanje da stoka u božićnoj noći progovara ljudskim jezikom, a tijekom božićne noći u kući je redovito s ukućanima boravio i pas kako ga coprnice ne bi uhvatile i na njemu jahale - kaže Martan.
Darivanje na Božić bilo je rašireno među mladićima i djevojkama doraslima za ženidbu. Mladić bi djevojci koja mu se posebno sviđala poslije mise polnoćke darovao crvenu jabuku zvanu božićnica.
- Međutim, na samo božićno jutro bilo je rašireno darivanje vode. U zdenac iz kojeg su obitelj donosile vodu potrebnu za sve životne potrebe i stoku trebalo je ubaciti skroman dar. Kako je u pravilu posao donošenja vode bio ženski posao, to darivanje su izvodile žene. One bi vodu blagoslovile te uz nju izmolile prigodne molitve te joj poželjele da nikad ne nestane. Poslije blagoslova i molitve, u "zdenec" bi žene bacale priređeni dar - pojasnio je Martan.
- To je mogla biti sol ili jabuka, pozlaćeni orah ili čak komad kruha, mesa ili kovani novčić. Prema kazivanju Ane Stepančec iz Madžareva i Tereze Kerep iz Kamene Gorice kod Novog Marofa, to se činilo stoga što se vodu smatralo živim stvorom, a svakom živom stvoru treba biti iskazano poštovanje na blagdan Kristova rođenja. Divno je to kako su naši preci bili ekološki osviješteni te su na blagdan Kristova rođenja vodi iskazivali posebno poštovanje – zaključio je Martan.
Kaj se negda jelo na Božić?
"Sega kaj na Božić!" narodna je izreka koja označava obilje i to prije svega obilje u hrani i za čovjeka i za domaće životinje.
Naši su preci za Božić nastojali imati puni stol, a ovako se nekada jelo u Visokom i okolici.
- Na Božić se nije smjelo ništa drugo raditi osim hraniti stoku koja se toga dana obilnije hranila. Za božićni doručak, ruček, jela se mrzletina i devenice. Za božićni ručak, obed, pripremala se reska jušica od rezanca, kuhana kokoš, hren, guska ili purica s mlincima i salata od zelja. Siromašnija domaćinstva priređivala su svinjsku pečenjku s ciklom - pojasnio je Martan.
U poslijepodnevnim satima odlazilo se na misu večernjicu. Iza večernjice ispred crkve susjedi, rodbina i prijatelji međusobno bi si čestitali Božić, a krsni kumovi i mladići bi darivali svoje zetiće i djevojke crvenim jabukama božićnicama ili pisanikama.
