Blagdan sv. Lucije slavi se 13. prosinca. Mlada kršćanka Lucija živjela je u IV. stoljeću na Siciliji. Predaja kaže da je bila vrlo lijepa, a najljepše su bile njene oči. Zbog zavjeta da će njegovati bolesnu majku, razvrgava zaruke i poručuje zaručniku da će radije iskopati svoje oči nego pogaziti svoj zavjet. Sveta je Lucija bila jedna od posljednjih žrtava Dioklecijanovih progona. Blagdan joj se spominje već oko 400. godine, a štuje se kao zaštitnica vida i očnih bolesnika.
Jeste li posijali pšenicu?
- Najpoznatija tradicija vezana uz blagdan sv. Lucije, koja se i danas održava, je običaj sijanja žita. Danas u zdjelice i tanjuriće, a nekad davno i u izdubljenu repu, stavljaju se zrnca pšenice kako bi proklijala do Božića. To sijanje pšeničnog zrnja pripravlja se da bi na božićnom stolu bilo zelenila. Običaj sijanja žita tumači legenda o bijegu sv. Obitelji u Egipat. Ova je legenda zabilježena u Madžarevu, a njezina kazivačica je bila Ana Stepančec – ispričao je Tibor Martan, dipl. etnolog.
Legenda govori da je, prilikom bijega pred Herodovim vojnicima u Egipat, sv. Obitelj susrela ratare koji su obilazili svoje njive gledajući je li posijano žito niklo. Budući da su ratari sv. Josipa uputili na pravi put za Egipat, Bog je učinio da njihovo posijano žito odmah nikne i za nekoliko trenutaka naraste u visinu preko dvadesetak centimetara. Ubrzo iza sv. Obitelji ratare su na svome putu susreli i Herodovi vojnici koji su bili krenuli u potragu za sv. Obitelji. Vojnici su bili upitali ratare jesu li vidjeli sv. Obitelj. Ratari su im tada odgovorili kako su sv. Obitelj vidjeli prije nego je niklo žito na njihovim poljima. Na to su vojnici odustali od daljnje potrage, vjerujući kako su ratari vidjeli sv. Obitelj prije dosta vremena, te su se vratili u Betlehem. Legenda također kazuje kako su ratari i njive pripadali precima sv. Lucije.
Kukuruzni kolači
- Žene na blagdan Svete Lucije nisu smjele presti, šivati, tkati i prati rublje. Prije izlaska sunca pekle bi kukuruznu zlevku ili "cicmaru". Umjesto zlevke moglo se prirediti i kukuruznu pogaču – tropanec, ili poseban kruščić poznat pod nazivom "lucinščak". Zlevku i tropanec morali su blagovati svi ukućani, a dio se tih kukuruznih kolača dijelio i svim domaćim životinjama kako bi one bile zdrave i plodne - izdvojio je Martan neke od običaja.
Na blagdan sv. Lucije postojao je i običaj pravljenja "stolčeka".
- Stolček bi se započeo praviti na sam blagdan i polako bi se dorađivao sve do Badnjaka. Na Badnjak se gotovi stolček trebalo odnijeti u crkvu k polnočki i stati na njega. S njega bi se tada moglo vidjeti koje su među okupljenim ženama coprnice, jer su one prema narodnom vjerovanju trebale biti leđima okrenute oltaru. Vidjelac coprnica je potom morao bježati kući kako ga coprnice ne bi sustigle i raznijele. Kako ga ne bi sustigle, vidjelac je morao za sobom prosipati zrnca maka koje bi onda coprnice lakomo brale. Time bi vidjelac dobio na vremenu i sretno stigao svome domu. U Madžarevu se vjerovalo da će mladić sa stolčeka vidjeti buduću zaručnicu - ispričao je Martan.
Proricanje udaje i vremena
Također, djevojke bi na blagdan sv. Lucije priredile 12 komadića papira. Na 11 komadića papira ispisale bi imena mladića koji su im se posebno sviđali, dok bi jedan papirić ostavile prazan. Papire bi presavile, spremile u zemljani lonac – tunjec, te svakog jutra izvlačile po jedan papir s imenom mladića i bacale u vatru. Papir nisu smjele otvoriti i pročitati ime mladića. Na božićno jutro otvorile bi posljednji papir. Ako je bio prazan, to je bio znak da se iduće godine neće udati. Papir s muškim imenom nagovijestio je skoru udaju za mladića tog imena.
Na blagdan Svete Lucije izrađivao se i nakit potreban za ukrašavanje božićnog drvca. Nakit se izrađivao od raznobojnog papira u obliku raznovrsnog cvijeća i nazivao se kinč. Uz sv. Luciju veže se i pučka meteorologija.
- Budući da je od sv. Lucije do Božića 12 dana, narod bi vrijeme svakog od tih 12 dana pripisivao pojedinom mjesecu iduće kalendarske godine - pojašnjava Martan i dodaje da su u selima u okolici Varaždina zabilježeni i ophodi sv. Lucije.
- Uvečer uoči blagdana sv. Lucije, starija bi se žena ili muškarac ogrnuli bijelom plahtom te bi prolazili selom plašeći djecu noseći u rukama tanjur s iskopanim očima neke domaće životinje – napomenuo je Tibor Martan.
I za kraj - pravi domaći recept!
Ujedno nam je otkrio i recept za kukuruznu "cicmaru", prema kazivanju Ankice Hadrović iz Visokog.
Sastojci:
- ½ l kukuruznog brašna
- ½ l kiselog mlijeka ili vrhnja
- 2-3 jaja
- 1-2 žice masti ili putra (maslaca)
- 3-4 žlice šećera
- malo soli
Priprema: Navedene sastojke dobro izmiješati te naliti u namašćen lim. Po površini cicmare žlicom na hrpice nanijeti domaći pekmez od šljiva ili vrhnje. Pečenu cicmaru posipati šećerom.
