Blagdan svetog Andrije, koji se slavi 30. studenoga, poznat je u narodu kao Jendraševo. Prema tradiciji, to je bio pogodan dan za pretakanje vina, ali i njegovu prodaju. O tome svjedoče i stihovi narodne pjesme: Došel je, došel sveti Jendraš, pitam te počem vino daš!
No, etnolog Tibor Martan otkriva nam da je blagdan sv. Andrije bio i dan ljubavnih proricanja. Djevojke stasale za udaju pokušavale su odgonetnu tko će im po svršetku Adventa doći u "snoboke" odnosno prošnju. Dan uoči samog blagdana djevojke su morale postiti, tek bi uvečer prije spavanja smjele pojesti tri zrna pšenice i popiti žlicu vode. Prije odlaska na spavanje ispod jastuka stavile bi britvu, zrcalo, muške gaće ili kakvu fotografiju muškarca. Vjerovale su da će u svom prvom snu moći ugledati budućeg zaručnika. Ponekad su djevojke do kreveta za spavanje dolazile hodajući po muškom remenu ili su znale prespavati ispod ljestvi koje su obično znale stajati u kuhinji i omogućavale prolaz na tavan.
Proricati se moglo i uz pomoć jabuke, odnosno njezine oguljene kore. Djevojke su nastojale skinuti koru s jabuke u jednom komadu tako da od nje dobiju podužu traku. Tako dobivenu traku prebacivale bi preko glave, a zatim bi po izgledu te trake uvijene na podu pokušavale iščitati neko slovo. To slovo trebalo je biti početno slovo imena njihova budućeg zaručnika. Kada je djevojka željela pridobiti mladića za sebe, morala ga je tri puta udariti ljeskovim prutom. Djevojka je mogla mladiću i dati bombon kojeg je prethodno rastalila i u njega umiješala dvije ili tri svoje stidne dlake.
- Oko blagdana svetog Andrije počele bi i rane jutarnje mise, zornice. Na zornice se dolazilo noseći zapaljenu luč dobivenu tesanjem grabrova drveta – istaknuo je Tibor Martan, dipl. etnolog.
