Bjeloruskinja Svetlana Aleksijevič, koja je osim po svojim proznim djelima poznata i po istraživačkom novinarstvu u svojoj domovini ovogodišnja je dobitnica Nobelove nagrade za književnost.
- Nagradu je zaslužila zahvaljujući svom polifonom pisanju, koje je spomenik patnji i hrabrosti našeg vremena - riječi su kojima je Švedska akademija obrazložila ovogodišnju odluku.
Svetlana Aleksijevič bavila se posljedicama katastrofe u Černobilu u djelu “Černobilska molitva” (1997.), sovjetskom ratu u Afganistanu u djelu “Dječaci cinka” (1990.), kao i dječjim pogledom na rat u djelu “Posljednji svjedoci” (1985.).
Strani su je mediji nazivali odvjetnicom razočaranih. Zbog svog angažmana često je dolazila u sukobe s vlastima te je neko vrijeme živjela u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj, a u rodnu Bjelorusiju, gdje su njene knjige bile zabranjene jer je kritizirala Lukašenkov režim, vratila se 2011. godine. U Hrvatskoj je objavljena njena potresna knjiga „Rabljeno doba - kraj crvenog čovjeka“.
- Sovjetska civilizacija, žurim se zabilježiti njezine tragove, poznata lica. Ne ispitujem ih o socijalizmu, već o ljubavi, ljubomori, djetinjstvu i starosti, o glazbi, plesovima i frizurama, o tisućama detalja nestalog života. To je jedini način da strpam katastrofu u okvire onoga na što smo se navikli i pokušam nešto ispripovijedati. Ne prestajem se diviti tome kako je zanimljiv obični ljudski život. Povijest zanimaju samo činjenice, a emocije ostaju izvan kadra. Ja gledam na svijet očima humanista, a ne povjesničara. Divim se čovjeku - piše u svom romanu „Rabljeno doba – kraj crvenog čovjeka“.
