Nakon što je u ožujku ispunio Arenu Zagrebi uz raskošnu produkciju te proslavio svoj glazbeni jubilej, Belan tu slavljeničku energiju i emociju donosi i u varaždinsku Arenu. U petak, 26. prosinca, Arena Varaždin pretvorit će se u veliku pozornicu njegovih najvećih uspjeha, od pjesama koje su obilježile mladost brojnih generacija, do hitova koji i danas imaju posebno mjesto na koncertnim pozornicama.
Uz svoj vjerni bend Fiumens, Belan priprema koncert koji će, baš kao i zagrebački, biti više od običnog nastupa. Bit će to glazbeno putovanje kroz četiri desetjeća stvaranja. No nije išlo glatko u početku karijere te prvih nekoliko godina glazbenog djelovanja je moglo ostati na tome, da nije bilo ustrajnosti.
- Svaki put ima svoja pravila i razloge i posljedice. Ja sam još u srednjoj školi počeo, to su bili prvi bendovi i ono, pa onda i kad sam studirao. Ali bio je čak i moment u tom predrazdoblju kad sam se bio ostavio nekako, nešto sam se bio razočarao kao nije to više kako sam ja zamislio, pa kao neću ja više svirat, idem ja diplomirat, bit ću inženjer i skoro je tako i bilo. Ja sam već pri kraju fakulteta bio kad se opet pojavio taj moj famozni prijatelj, Marinko Biškić, koji se danas bavi proizvodnjom čokolada i začina. I rekao je, pa napravimo jedan bend gdje ćemo mi skidati stare pjesme iz 50-ih, 60-ih godina. On pjeva, ja sviram gitaru i da se malo zabavimo. I ja govorim, okej, može i to. Okupila se nekakva ekipica i mi smo to počeli vježbati neka dva, tri odnosno četiri mjeseca. Napravili smo taj prvi repertoar i Marinko je u jednom momentu dobio posao u Zagrebu, a mi smo tada živjeli u Splitu i ode on trbuhom za kruhom u Zagreb i mi ostali bez pjevača i idejnog začetnika. I ja govorim, pa dobro, evo sad već radimo, uložili smo nekakav trud. Idemo mi nastaviti raditi, sad glupo da to sve raspuštamo i prestajemo sa radom i ja ću privremeno pjevat, dok ne nađemo nekog pjevača. I tako ja privremeno pjevam već više od četrdeset godina. I sva što se u međuvremeno dogodilo - istaknuo je Belan tijekom razgovora na radiju Sjeverozapad.
Belan je bio frontmen glazbenog sastava Đavoli, koji su formirani 1984. godine, iako su u startu izvodili tuđe skladbi, ključni moment za Đavole je bio kada su krenuli raditi autorske pjesme.
- Čim smo počeli raditi autorski, već tada smo zagazili duboko u područje pop-rock glazbe. Može se reći da nam je osnovni uzor tada bili Beatlesi, pop 60-ih godina s višeglasnim pjevanjem, ali dosta je na mene utjecala talijanska glazba jer ja sam odrastao na talijanskim šansonama, tako da ima te melodike mediterana prisutne u mom stvaralaštvu. I to je bilo to. To nas je izdvojilo od ostalih. Znači taj autorski rad, kvalitet autorskih rada što je prepoznao i tadašnji legendarni glazbeni urednik i Siniša Škarica. Prvo nam je dopustio snimanje probnog singla samo za radio postaje i kada je vidio da je to krenulo, da se je lijepo zavrtilo itd. onda nam je dao ugovor za prvu ploču, a to je bilo Ljubav i moda - istaknuo je Belan.
Izdržati na bilo kakvoj sceni 40 godina nije mala stvar, iako priznaje da je bilo uspona i padova te grešaka u tih 40 godina glazbenog djelovanja.
- Glazbena karijera je život. Znači, to je jedan način življenja. U svakom životu ništa nije idealno. Uvijek ima nekih problema, ali problemi su tu da se rješavaju. Mislim da čak i neke greške koje smo radili, radili smo u svrhu da ih skužimo, da ih popravimo i da budemo onda još bolji i jači. Čovjek je najjači kad se digne. Kada padne pa se uspije dignuti. Ja uopće iz ove perspektive sad ne obraćam ni pažnju. Normalno je bilo raditi neke greške, poteze i tako dalje, ali ostaje na kraju ono, iskristalizira se ono što si napravio kvalitetno, dobro i pozitivno - zaključio je Belan.
