Ovog ponedjeljka, 13. svibnja, obilježila se jedna tužna obljetnica za sportsku zajednicu.
Prije točno 28 godina, također na ponedjeljak, na varaždinskoj istočnoj zaobilaznici u prometnoj nesreći tragično je preminuo Zoran Novotny, veoma talentirani sportaš koji je vjerojatno pred sobom imao blistavu sportsku i akademsku karijeru, ali njegov život je prerano ugašen i to baš kada su trajali dani maturanata koji su slavili kraj srednjoškolskog obrazovanja.
Iako je prošlo skoro 30 godina, Novotny je ostavio neizbrisiv trag u svojoj okolini.
- To je bila katastrofa za sve nas, taman je završavao četvrti razred sadašnje Prve gimnazije, bio je pred maturu. Nisam siguran, ali ako me sjećanje dobro služi, putovao je da pokupi mamu na autobusnom kolodvoru, ali je ona već otišla doma i kada se vraćao kući, podletio je pod kamion. Tog dana, ne samo da smo izgubili sportaša, klupskog kolegu ili prijatelja, već praktički člana obitelji. Svima nam je bilo teško što nas je prerano napustio - istaknuo je Predrag Šimunec, predsjednik Hrvatskog savate saveza i izbornik combat savate reprezentacije koji je poznavao Novotnyja iz razdoblja kada su zajedno trenirali u Omegi Kneginec, klubu koji je postavio temelje savate boksa na ovim prostorima.
Osim što je bio vrstan borac u savate boksu u kojem je osvojio nekoliko naslova prvaka Hrvatske u mlađim dobnim kategorijama, vrstan je bio i u kickboxingu te gimnastici. Šimunec je uvjeren da nije važno kojim sportom se bavio Novotny, što god da je radio bio bi vrstan u tome s obzirom da je uvijek bio predan treningu.
Najbolji od svih
- Svi smo mi krenuli iz Omege u Knegincu. U to vrijeme nije bilo još toliko izbora kojim sportom se netko može baviti, a da to nije nogomet. Miljenko Rožmarić je otvorio klub u sklopu škole, a u to vrijeme je bilo puno teže trenirati borilačke sportove, nego danas. Nismo čak niti ring imali, a to je kao da igrate košarku bez lopte i obruča.. Bilo nas je oko 60 do 70 boraca, a od svih koji su bili tamo, mislim da mogu slobodno reći da je bio među najboljima, ako ne i najbolji. Bilo kojim sportom da se bavio, legnuo bi mu začas. On je i za školu nastupao u atletici i gimnastici, zbilja je bio svestran sportaš - istaknuo je Šimunec.
Iz Omege Kneginec proizašle su legende borilačkog sporta poput Gorana Borovića, Hrvoja Kišičeka te Zorana Cveka, a prema svemu sudeći, da je poživio, i ime Zorana Novotnog bi se sigurno bilo upisalo jednog dana kao prvak svijeta ili europe ili oboje u savateu i kickboxingu.
- Bila je to dobra ekipa tamo. Iz tog osnutka Omege su se prodefilirali borci poput Cveka i Borovića, Emerika Večerića, Vedrana Stanka te mnogi drugi. Svi su oni bili ne samo prvaci Hrvatske već i svjetski i europski prvaci ne samo u savate boksu, već i u kickboxingu, jedino Zoran Novotny nije uspio na kraju doći do tih većih titula zbog prerane smrti, ali sam siguran da bi prvi od nas osvojio takav naslov da je poživio. Svi smo mi bili fanatici što se tiče treninga i međusobno smo se držali na visokoj razini. Kada se krenulo s time, imali smo treninge dva puta tjedno, ali uskoro smo dnevno trenirali i trčali subotom od dravskog kupališta do hidroelektrane, a to je trajalo od osam ujutro do 12 - istaknuo je Šimunec.
Odličan na gimnaziji
Savate boks je sport u kojem prevladavaju dvije tehnike, ona boksačka i udarci s nogama, a kod Novotnyja je prevladavala tehnika udaraca nogama.
- Mislim da su kod njega prevladavale više nožne tehnike. Bio je dobro razgiban i s nogama je mogao raditi što god je htio. Makar nisu mu ni ruke bile nešto puno slabije. Bio je brz, fleksibilan, eksplozivan i snažan. Ne znam da li bi mu netko zbilja mogao naći manu, reklo bi se da je bio savršeni stroj, što se tiče toga. Bio je 1995. godine na Svjetskom prvenstvu u Ukrajini kickboxingu, ako se dobro sjećam, iako nije osvojio tada ništa jer su to tada bili sami počeci za sve nas i nismo još imali dovoljno iskustva, ali s obzirom da smo mi ostali počeli kasnije osvajati naslove, siguran sam da bi i on osvajao - rekao je Šimunec.
Članovi nekadašnjeg savate kluba Omega Kneginec
Osim toga, ne samo da je bio odličan sportaš ujedno je bio i odličan učenik na varaždinskoj Gimnaziji i planirao je upisati kineziološki fakultet.
- Bio je odličan učenik na Gimnaziji i na završnoj godini srednjoškolskog obrazovanja te bi sigurno upisao fakultet. Prva opcija mu je bila Kineziološki fakultet u Zagrebu, a ne znam koja mu je bila druga opcija, ali mislim da bi ga jedino studiranje na KIF-u u životu ispunilo i ne sumnjam da bi se upisao na taj fakultet bez problema - spomenuo je Šimunec.
Pomagao svakome
Da tragedija bude još veća, osim što je bio vrstan sportaš i odličan učenik, bio je sjajan kao osoba i teško da je bilo tko imao lošu riječ za njega.
- Bio je super i nema toga tko bi zbilja mogao nešto negativno reći za njega. Kada je trebalo pomoći nekome, on je bio prvi koji bi se javio i odmah bi uskočio da pomogne. Bio je pozitivna osoba i nije na ništa gledao negativno ili da se nešto ne može. Nije gledao na prepreke kao nešto nepremostivo, samo kako ih prebroditi. Bio je na pomoći svima, ne samo što se tiče treninga već i izvan treninga. Ako nekome nešto nije išlo u školi, pomogao bi, a i za sve ostalo je bio ljudima na raspolaganju - zaključio je Šimunec.
