Varaždinski psihijatar, kojeg su mediji svojedobno prozivali zbog odnosa s pacijenticama, dobivao je sve sporove protiv nakladnika – uključujući i drugostupanjske, budući da ni viši sudovi nisu naši razlog za oslobađanja medija od odgovornosti, a kamoli da bi bili dokazani neprimjerene radnje - izuzev sada na varaždinskom Županijskom sudu, koji je prihvatio žalbu te preinačio prvostupanjsku presudu na način da nakladnik ne treba nadoknaditi neimovinsku štetu.
Međutim, niti ovaj sud ne tvrdi da je bilo ičeg spornog u ponašanju psihijatra, već da je autor spornih tekstova imao opravdani razlog pisati kako je pisao, odnosno da je imao vjerovati da se dogodilo ono za što nema dokaza!?
Članci skoro iz dana u dan
Općinski sud u Varaždinu, kao što smo izvijestili, donio je 2024. godine nepravomoćnu presudu prema kojoj RTL Hrvatska treba isplatiti psihijatru 10.000 eura sa zakonskom zateznom kamatom zbog navoda u člancima koji su objavljeni na portalu Varazdinski.hr. od 3. rujna do 24. rujna 2020. Tijekom tih dvadeset dana na tom portalu, tada u vlasništvu RTL-a, objavljeno je gotovo isto toliko članaka, što otvara pitanje, kao što je ukazivao i prvostupanjski sud, (ne)kvalitete provjere navoda.
A oni su bili vrlo ozbiljni na račun psihijatra, što se vidi već iz naslova: “Varaždinski psihijatar optužen za seksualno zlostavljanje”, “Psihijatar seksualni predator?”, “Osobni obračun s psihijatrom?”, “Zaustavite Provjereno?!? Dokle seže utjecaj kontroverznog psihijatra?”, “Čehok psihijatrov zaštitnik?”, “Ovako je liječio pacijentice”, “Čehok kaže da nema veze s “onim” psihijatrom”, “Ovi dokumenti pokazuju da nije baš tako”, “I ovo je sporno. Za psihijatra za sudu svjedočile – njegove pacijentice”, “Afera psihijatar. Buđanovac poziva žrtve: Javite se, sad je pravi trenutak da ga se zaustavi.”, “Afera psihijatar. Kazneno prijavljen za nestanak lijekova iz bolnice, a ni narko miljeu nije nepoznat”, “ Punih devet dana od ravnatelja bolnice ni glasa o aferi njegova psihijatra”, “Još jedno svjedočanstvo. Bila sam u šoku, svjesna da pregled kod psihijatra tako ne izgleda”, “Afera psihijatar, sigurno nije obiteljska svađa. Mi smo izbrojali dvadeset slučajeva” te “Čudne igre. U aferi psihijatar počeli su nestajati nalazi bivših pacijentica. Pitanja je mnogo, odgovora malo”.
Nepouzdani ili nikakvi izvori
Nakon rasprave i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je donio presudu prema kojoj “sporni članci imaju senzacionalistički karakter”. Ali to nije ono glavno.
-Činjenična osnova na kojima se zasnivaju sporni članci je nepouzdana te nepouzdanih ili nikakvih izvora. Autor članaka nije provjerio ni na koji način tvrdnje koje iznosi, iako iznesene tvrdnje vrlo jasno sugeriraju tužiteljevo nemoralno i u krajnjem slučaju kriminalno postupanje u radu, naveo je varaždinski Općinski sud, naglašavajući da članci ni “ne reproduciraju točan sadržaj životnih događaja”.
Na sudu je o događajima govorilo desetak svjedoka, među kojima autor članaka, psihijatrica i zagrebački psihijatar te nekoliko zdravstvenih djelatnika, ali niti jedna pacijentica koja bi bila žrtva. Zašto, Općinski sud to je jasno objasnio.
-Nitko od ovih svjedoka ne navodi ime ni jedne pacijentice koja se žalila na postupanje tužitelja u svom profesionalnom radu, time da bezrezervno vjeruju tim pacijenticama, kojima ne znaju niti točan broj, osim što se spominje i u člancima 20-ak takvih pacijentica. Međutim, u članku u kojem spominje dvadeset slučajeva, sam autor Goran Štimec ne nabraja dvadeset slučajeva, već deset, od toga o njih osam ima saznanja od dr. Z. M., zatim P. M. P., N. B. i dr. S.S. Pri tome je sama P. M. P jedna od tih pacijentica, dok za ostale ne navodi od kuda ima saznanja, a o preostalim pacijenticama samo nagađa, stoji u nepravomoćnoj presudi u kojoj se napominje da autor navodi da je osobno razgovarao samo s jednom osobom, koja bi bila žrtva tužitelja, i to putem telefona pa je za “zaključiti da se radi upravo o P. M. P.”.
Zakonom o medijima propisano je da je nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan tu štetu nadoknaditi, a nakladnik, među ostalim, ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri. Je li autor, čiji je nakladnik tužen, uistinu poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru točnosti navoda? To bi se najbolje vidjelo raspravljajući što (ni)je učinjeno prije objave svakog članka. Ako to prvostupanjski sud nije (jasno) napravio, drugostupanjski sud je trebao ukinuti presudu i to zatražiti u ponovnom suđenju. Tada bi se mogli razjasniti i oprečni stavovi dvaju sudova. Primjerice, jesu li ključni svjedoci vjerodostojni ili nisu, je li autor kontaktirao psihijatra ili nije, što (ni)je utvrdila policija, što HLK… Ovakva, preinačena presuda - bez dodatnog razjašnjenja dvojbi i razmimoilaženja dvaju sudova - potpuni je promašaj. Pogotovo kad se ima na umu širi kontekst. Naime, P. M. P., čiji je istup u emisiji Provjereno pokrenuo medijsku hajku protiv psihijatra, zapravo je njegova bivša partnerica, koja je nakon “terapija u šumi” započela petogodišnju vezu u kojoj su dobili dijete. Kada je 2015. veza pukla, partnerica protiv bivšeg partnera - psihijatra podnosi kaznenu prijavu, koja je - odbačena. Uslijedio je spor oko skrbništva nad djetetom u kojem je zastupa odvjetnica, koja je zajedno s bratom odvjetnikom aktivna u skupini Varaždinsko smeće, odnosno kasnije inicijativi Budimo grad, čiji su članovi prvo pisali grafite protiv psihijatra, zatim organizirali medijsku hajku, a na kraju i prosvjed na središnjem varaždinskom trgu. A tome se pribjeglo jer su sve prijave protiv psihjatra stručna tijela odbacivala.Jedino u čemu se uspjeli bila je prijava Vijeću časti HND-a potpisnika ovih redaka, koji je “teško opomenut” jer bi narušio prava djeteta bivših partnera i odvraćao “žrtve” psihijatra od javnog istupanja, iako je osobno zamolio psihoterapeuta N.B. za susret s barem jednom pacijenticom, umjesto koje je na sastanak u Crveni križ doveo M.M., majku PMP., koja ga je izvrijeđala, dok je on njoj rekao da može govoriti bilo što o njemi u bivšem zetu, ali neka prestane javno istupati pod imenom i prezimenom jer time šteti svojoj unuci…
Neistine se mogu prenositi!?
Nakladnik, koji je prema nepravomoćnoj presudi trebao platiti 10.000 eura, podnio je žalbu. Županijski sud u Varaždinu je žalbu prihvatio, ali ne zato jer Općinski sud nije utvrdio sve činjenice i bi to učinio krivo, već jer bi krivo primijenio zakon!
-Drugostupanjski sud, smatrajući činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđenim, ne prihvaća razloge iz obrazloženja prvostupanjske presude u pogledu odgovornosti tuženika te smatra da je taj sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio plaćanje naknade tužitelju, navodi se u presudi sudskog vijeća.
Nakon ukazivanja na važnost slobode izvještavanja medija, test razmjernosti prava pojedinca i slobode izražavanja te sudske prakse iz sličnih presuda Europskog suda za ljudska prava, sudsko vijeće obrazlaže zašto je autor mogao psihijatra prozivati “seksualnim predatorom” i tome slično, iako u tom smislu nije imao iskaz baš niti jedne pacijentice, niti bi takva prijava bila podnijeta policiji ili bilo kojoj ustanovi.
- Valja istaknuti da je emisija “Provjereno” Nove TV bila “okidač” za sva kasnija pisanja tuženika o postupanjima tužitelja, i zapravo su prvi tekstovi koji su obuhvaćeni ovom tužbom (naslova “Varaždinski psihijatar optužen za seksualno zlostavljanje”, “Psihijatar seksualni predator?” i “Osobni obračun s psihijatrom?”) zapravo vjerno prenošenje sadržaja te emisije, odnosno onoga što je u njoj rečeno, kao i prenošenje izjava N. B. koje je dao u intervjuu uredniku tuženika. Pritom je rečenicu da se radi o “seksualnom predatoru” N. B. upravo rekao u navedenoj TV emisiji. Zbog navedenog, uzimajući u obzir da su informacije za koje tužitelj tvrdi da su mu prouzročile štetu bile već prethodno javno objavljene unutar autoriziranog intervjua dr. S. S. i N. B. u emisiji Provjereno, to se radi o ekskuplacijskom razlogu zbog kojega tuženik kao nakladnik sukladno odredbi čl. 21. st. 4. toč. 2. Zakona o medijima ne odgovara za štetu, smatra varaždinski Županijski sud, slijedom čega bi značilo da se javno izrečene neistine mogu slobodno prenositi ne samo u intervjuima i izjavama, već i naknadno, bez navođenja tko ih je i kada izrekao!?
(više pročitajte u tjedniku)
