Iscrpnim iznošenjem obrane Željka Knapića, u petak je na varaždinskom Općinskom sudu nastavljen postupak koji se protiv njega vodi povodom privatne tužbe zbog klevete koju je podigla umirovljena javna bilježnica Bojana Štimac.
Nju, kao i neke varaždinske suce i državne odvjetnike, Knapić već godinama javno proziva zbog navodnih nezakonitih radnji i propusta za vrijeme prodaje 432.000 kvadrata njegova zemljišta na Šipanu, koje je u zamjenu za pozajmicu od dva milijuna kuna založio u korist Ivana Žaje, odnosno odbijanja provođenja istrage o toj spornoj kupoprodaji. Međutim, nitko ga nije tužio, izuzev bivše javne bilježnice koju proziva za pomaganje Žaji. Štoviše, javnu bilježnicu je i kazneno prijavio, a nakon što je na prvom stupnju donijeto rješenje o otvaranju istrage, ono je odbačeno na drugom stupnju. Upravo zbog potonjeg Knapić već godinama s transparentima prosvjeduje ispred zgrade varaždinskoga suda prozivajući suce drugostupanjskog tijela, ali i druge.
Umirovljena javna bilježnica bivšega proslavljenog atletičara iz Pribislavca tuži zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda klevetom upravo zbog transparenta s natpisom „J. bilježnica Bojana Štimac. Pljačkaš. Kriminalac. Jel bilo dosta za penziju“, koji je ispred suda Knapić postavio tijekom studenog 2013. godine, kao i njegovih dopisa iz rujna i listopada iste godine tadašnjem glavnom državnom odvjetniku, Državnom sudbenom vijeću i Hrvatskoj javnobilježničkoj komori u kojima navodi da je Štimac „član pljačkaške bande“, „kriminalac“, „trula jabuka“, da je „kamataru omogućila pljačku“ te da su ona i Žaja „znali da mogu nesmetano pljačkati jer su imali pravosudnu zaštitnu“.
Knapić, kojem su na sudu podršku došli dati kolege i prijatelji, isto je ponovio prilikom iznošenja obrane.
- Žrtva sam najveće pljačke privatne imovine u RH i to što se dogodilo meni, nije se dogodilo nikome. Oni koji su trebali predstavljati zadnju branu, suci, stali su na stranu kriminala, a ja i obitelj ostali smo bez svega - naveo je.
Sve je počelo, kaže, počelo u prosincu 2001. godine kada je kao direktor tvrtke Knap-grad sa Zagorskim šumama i vlasnikom Ivanom Žajom zaključio ugovor o zajmu od milijun kuna, iako je dogovor bio dva milijuna kuna, na rok od godinu dana uz kamatu od tri posto te PDV-om na kamatu.
- Istovremeno je kod javne bilježnice Bojane Štimac sklopljen sporazum o osiguranju novčane tražbine, odnosno fiducija vlasništva u korist Zagorskih šuma nad zemljištem od 432.000 kvadrata na Šipanu koje je tada vrijedilo pet milijuna maraka, a danas 500 milijuna kuna. Naknadno mi je trebao pozajmiti još milijun kuna, no cijelo me vrijeme zavlačio. Uplatio mi je tek 20.000 kuna i budući da više nisam mogao podmirivati kamate, odlučio sam prodati zemljište ujesen 2002. godine budući da je u prosincu iste godine istjecao rok od godinu dana - prisjetio se Knapić.
Sam je našao kupca, tvrtku Agrokoka, koja je bila spremna kupiti zemljište za 750.000 eura.
- No, nasjeo sam novom obećanju Žaje i tvrtci Agrokoka vratio 50.000 kuna kapare koju su mi dali. U prosincu 2002. godine pozvali su me u ured javne bilježnice i dali mi da potpišem aneks ugovora navevši da će mi Zagorske šume posuditi 600.000 kuna te će stari zajam pripisati novom. Rok je produžen do ožujka 2003. godine te sam potpisao aneks, ali novac nisam dobio. Štoviše, nakon osam dana sastavljen je lažni zapisnik u kojem je navedeno da Knap-grad nije platila kamate i vratila zajam te je na naplatu dospijela cijela tražbina. Rok za odgovor želim li prodati zemljište ili ga prepustiti Žaji bio je siječanj 2003. godine. Stoga sam povukao potpis na aneks ugovora te je oglašena prodaja zemljišta za 1,2 milijuna eura, a kao kupac ponovno se javila Agrokoka no bila je spremna dati 500.000 eura na što sam pristao samo da vratim dug Žaji. No, Štimec im nije željela dati papire navevši da joj Žaja mora dati dozvolu i nije htjela sastaviti ugovor. Zadnji dan prodaje svoju je ponudu poslao i poduzetnik iz Zagreba. Kazao je da će troškove duga i Žaje isplatiti, a ostatak u ratama. Bio je zadnji dan prodaje pa sam bio spreman pristati na sve. No, javna bilježnica zatajila je poruku i već je sutra zemljište pripalo Žaji - kazao je Knapić.
Iako je u gruntovnicu u Dubrovniku odmah stavio prigovor, ne zna je li to bilo provedeno budući da nije imao novaca za plaćanje pristojbi.
- Jedna ekipa, koja je od Žaje željela kupiti zemlijšte na Šipanu, došla mi je 15.9. obećavši mi 50.000 eura da potpišem da sam namiren. Nisam imao novaca, sin mi u školi nije imao niti za sendvič, i potpisao sam taj dokument. No, ta je ekipa potom otišla u ured javne bilježnice s vrećom punom novaca za zemljište i satima su ga prebrojavali - prisjetio se Knapić koji je zbog svega podnio i kaznenu prijavu protiv Žaje i Štimac. No, ona je odbačena te je sam nastavio kazneni progon.
- Iako je istražna sutkinja potom donijela rješenje o otvaranju istrage protiv, tri su suca varaždinskog suda, vjerojatno po nalogu tadašnjeg predsjednika Županijskog suda, to stopirala. U odgovoru na 17 stranica naveli su da se slažu s odbačenom kaznenom prijavom i zabranili su istragu. Jedini sam od sedam milijardi ljudi koji ima pravomoćnu sudsku presudu bez suđenja i mogućnosti žalbe. O tome ću govoriti sve dok sam priseban jer se ovo ne smije zaboraviti. To što se dogodilo meni bio je kriminal uz potporu onih kojih trebaju predstavljati red, a to su suci - naveo je Knapić.
>> Knapić: Istina ne može biti kleveta
