Bivši lepoglavski kažnjenik, koji je bio osuđen na kaznu zatvora od devet godina i tri mjeseca, tužio je Republiku Hrvatsku zbog uvjeta u zatvoru, odnosno povrede prava dostojanstva i povrede duševnog zdravlja, tražeći 130 tisuća kuna s kamatama. No, ni on, kao i njemu slični, nisu uspjeli s tužbom, barem na sudu prvog stupnja.
U Kaznionici Lepoglava, kako je naveo u obrazloženju tužbe, bio je na izdržavanju kazne od travnja 2011. do mjeseca veljače 2014., i to u neprihvatljivim životnim uvjetima.
-Osim što nisu bile dovoljno prostrane i nisu odgovarale standardima u odnosu na prostornost, sobe nisu bile čiste, suhe nisu imaju dnevno niti umjetno svjetlo, a isto tako ne odgovaraju fiziološkim potrebama zatvorenika, navodio je u tužbi i tvrdio da prema standardu svaki zatvorenika mora imati 4 m2 i 10 m3 zračnog prostora, a navedeni uvjeti u Kaznionici Lepoglava, u prijepornom vremenu, nisu bili ispunjeni.
Nadlaje, prigovorio je što postoji samo hladna voda u zahodima, koji se pri korištenju ne mogu zaključavati s unutarnje strane ni kod nužde. Zahodi također ne odgovara standardu jer su prostorno manji od propisanog, prljavi i ne odgovara propisanim higijenskim uvjetima. Nema ni dovoljnog broja umivaonika, već samo jedan umivaonik kojeg koriste četiri zatvorenika u ćeliji.
-Na svakom odjelu, a na kojima je boravilo više od 50 zatvorenika su na raspolaganju samo četiri tuš kabine, a tuševi su također van svih higijenskih standarda i normi, stari i neobnovljeni, te toliko prljavi da ugrožavaju zdravstvenu sigurnost zatvorenika i povećavaju mogućnost dobivanja raznih kožnih bolesti, infekcija i drugih oboljenja, ukazivalo se u tužbi kojom se žalilo i na posteljinu da je prljava, zapuštena, da se ne mijenja redovito, a deke s kojima se zatvorenici pokrivaju da su prljave i zaudaraju, a sve zato što se redovito ne peru i ne održavaju.
Na kraju, osim na uvjete smješta, žalio se i na medicinska pomoć jer ne bi odgovarala propisanim standardima i to kako ona koja se odnosi na opće zdravlje, tako i stomatološka pomoć.
Tijekom postupka utvrđeno je da ćelije u zatvoru nisu prostrane, no postavilo se pitanje je li takav smještaj tužitelja u neodgovarajućim spavaonicama po kvadraturi znači da je time bio izložen nečovječnom ili ponižavajućem postupanju države, a što bi posljedično opravdavalo dosuđenje tužitelju utuženog iznosa naknade štete.
-Kako se o konkretnoj šteti tužitelj nije određeno izjašnjavao, ni u zahtjevu podnesenom sucu izvršenja, ni u zahtjevu za mirno rješenje spora, ni u svojoj tužbi, a niti u svojim navodima stranke, već samo općenito navodi da se radi o šteti koja mu je uzrokovana nedostatkom prostora u Kaznionici u prijepornom vremenu i da je time povrijeđeno njegovo dostojanstvo, a što je utjecalo na njegovo psihičko i fizičko zdravlje, a kako o tom utjecaju tužitelj nikada nije govorio predstavnicima Kaznionice, svjedocima, saslušanim u ovom postupku, odnosno nije iznosio nikakve pritužbe kako se konkretno u odnosu na taj uzrok nije tužio liječniku, već jedino u odnosu na druge svoje bolesti, to u ovom predmetu nije utvrđeno da bi tužitelju zbog neadekvatnih prostornih uvjeta bila prouzrokovana šteta pa tako nedostaje ova pretpostavka za naknadu štete, opstojnost same štete, naveo je varaždinski Općinski sud u presudi kojom je odbio zahtjev bivšeg kažnjenika, napominjući da se u cilju objašnjenja kakova mu je konkretna šteta nastala nije odazvao sudu da bude saslušan kao stranka, a konačno je odustao od toga dokaza.