Unatoč tome što je 1999. godine proglašen krivim zbog ubojstva bratića, za što je „odležao“ šest godina, Božidar Kolarić je nekoliko godina nakon izlaska iz lepoglavske kaznionice u više navrata od Vrhovnog suda tražio obnovu kaznenog postupka protiv njega. Nakon nekoliko odbijenih žalbi Vrhovni sud je lani u listopadu naposljetku to i odobrio.
– Ne mogu se pomiriti s tim da sam osuđen za nešto za što nisam kriv. Nisam ubio svog bratića. On je umro zbog pogreške liječnika – uvijek je isticao Kolarić.
Nesretni događaj o kojem je riječ dogodio se 29. prosinca 1998. godine u kafiću u Gornjem Knegincu, kada su se Božidar Kolarić i njegov bratić, pokojni Vladimir Kolarić, pijani nakon svađe počeli naguravati. Božidar je u jednom trenutku izvadio nož i ubo Vladimira u predjelu trbuha. Iako ozlijeđen, Vladimir se uspio automobilom sam odvesti kući, nakon čega je potražio pomoć u varaždinskoj bolnici. Ondje ga je primio dr. Vjekoslav Hlebar, koji je njegove ozljede okarakterizirao kao lake. Međutim, Vladimir je iste noći preminuo. Njegov je bratić Božidar odmah zatim uhićen i u travnju iduće godine osuđen na osam godina zatvora. No pomilovan je te je iz lepoglavske kaznionice izašao nakon šest godina.
U međuvremenu, točnije 2008. godine, zbog nesavjesnog je postupanja, kojim je prouzročena smrt pacijenta Vladimira Kolarića, na 10 mjeseci uvjetno uz rok kušnje od tri godine osuđen i dr. Hlebar. Upravo zbog činjenice da je i liječnik pravomoćno osuđen Kolarić je godinama tražio obnovu kaznenog postupka kako bi dokazao svoju nevinost za kazneno djelo ubojstva, ali i da se tijekom novog postupka provedu svi dokazi koji nisu provedeni tijekom prvog postupka. Ponajprije, Kolarićevo psihijatrijsko vještačenje.
Sudsko vijeće varaždinskoga Županijskog suda na ročištu je protekli tjedan uvažilo dokazni prijedlog obrane za provođenje psihijatrijskog vještačenja, a pribavit će se i Kolarićev cjelokupni zdravstveni karton. On je, naime, zbog svoga zdravstvenog stanja uzimao terapiju, a o tome su na ročištu u srijedu svjedočili i njegovi bivši radni kolege iz HŽ-a, Ljubomir Lozančić i Davor Košćak.
– Kada nije pio i kada nije uzimao tablete za živce, Kolarić je bio dobar. Na poslu je puno pio, no svi smo pili. Bilo je uobičajeno da popijemo pivo na pauzi. U to nas vrijeme nisu testirali na alkohol i praktički su svi nosili vino na posao, čak i poslovođa. Kolarić je i toga kobnog dana već na poslu bio pijan, a poslije sigurno još i više jer je ostao piti u baraci, u kojoj smo znali ostajati poslije posla – prisjetio se Lozančić, koji se također jednom fizički sukobio s pijanim Kolarićem.
Da se na radnom mjestu u Novom Marofu gdje su zajedno radili znalo popiti, potvrdio je i Košćak.
– Više se popilo za blagdane ili neke proslave poput rođendana i imendana pa je moguće da se popilo i taj dan jer je bilo blagdansko vrijeme. Kolarića na poslu nisam viđao pijanog, no sjećam se da je uzimao tablete za živce. Mislim da je bio na ratištu – svjedočio je Košćak.
Iduća je rasprava zakazana za 28. travnja, kada će biti saslušan Zoran Vlaisavljević, voditelj Odjela za tretman lepoglavske kaznionice, koji je bio zadužen za Kolarićevu terapiju tijekom izdržavanja zatvorske kazne.
