Radi isplate iznosa od gotovo 70 tisuća kuna, privatni je tužitelj tužio svoju bivšu suprugu, navodeći da je za potrebne bračne i obiteljske zajednice podigao kredit od 175.000 kuna na rok otplate od 12 godina i mjesečnom ratom od 1.918,36 kuna, i to u svibnju 2007., dok su brak sklopili u srpnju 2006., a razveli se krajem 2014., ali je faktična bračna zajednica zapravo prestala još 2009. godine.
U svom odgovoru na tužbu tužena osporava navod iz tužbe tužitelja da su sredstva predmetnog kredita utrošena za potrebe njihove bračne i obiteljske zajednice, već su ta sredstva, a po tvrdnji tužene uzeta da bi tužitelj podmirio svoje ranije obveze po ranijim kreditima tj. pozatvarao svoje ranije dugove. Posebno ističe da su nju i zajedničku djecu stranaka uglavnom pomagali njeni roditelji, a oni kao bračni drugovi nisu ništa stekli za vrijeme trajanja braka, pa tužena takvu tvrdnju tužitelja karakterizira kao neuvjerljivu i predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.
U dokaznom postupku sud je saslušao majku tužitelja koja je navela da sugestiju za sinovljev kredit dala tužena, jer kao obitelj nisu imali od čega živjeti: sin je imao plaću u visinu otprilike 4.000 kuna, tužena je bila nezaposlena. Imali su i dvoje djece, a kada je tužena ostala trudna s trećim djetetom, vratila se roditeljima.
-Sin je za zajedničku kćer otvorio račun za štednju i položio 20.000 ili 30.000 kuna, a sredstva su bila iz predmetnog kredita. Dijelom novca zatvorio je kredit koji je digao prije braka da bi kupio automobil, a preostala sredstva kredita utrošili su za troškove života i kupnju namještaja u iznajmljenom stanu, rekla je majka tužitelja koja nije znala odgovoriti na pitanje koliki iznos su stranke dobile kao svadbeni dar, ali je navela da za vrijeme trajanja braka stranke nisu kupile ništa vrijedno – niti pokretnine, niti nekretnine.
Nasuprot tome, majka tužene je u svom iskazu navela da su ona i njen, sada pokojni suprug, čitavo vrijeme trajanja bračne zajednice novčano pomagali. Posebno je istakla da su prilikom vjenčanja svoje kćeri darovali 5.000 eura i to otac 2.000 eura, a ona 3.000 eura. Osim toga, prilikom vjenčanja od njihovih gostiju darovano je 70.000 do 80.000 tisuća kuna, budući su ona i njen suprug zadužili svojim darovanjem mnoge pa su onda i oni uzvratili svojim darovanjem prilikom vjenčanja njihove kćeri.
-Ja i suprug plaćali smo ženu koja je čuvala djecu kada je kćer išla na ispite, a dva puta mjesečno sam osobno išla s njom u trgovinu i kupila joj namirnice u prosječnom iznosu od 500 kuna. Osim toga, mjesečno bi bar 1.000 kuna dali za njihovo domaćinstvo, a i svake nedjelje su bili kod nas na ručku. I rođendane djeci smo organizirali i platili, rekla je svjedokinja, dodajući da se jako ljutili kada su ustanovili da im kćerka, unatoč svim njihovim davanjima, ima minus na tekućem računu.
Posebno je istaknula da je tužitelj tukao tuženu pa da su oni kao roditelji bili protiv braka stranaka jer tužitelj nije bio dobar čovjek, već sklon kocki, što su saznali od tužiteljevih prijatelja, a i majka tužitelja jednom je komentirala da će brak trajati tako dugo dok bude novaca. Dodala da je u vrijeme trajanja ove parnice njen bivši zet, a ovdje tužitelj, živi sa ženom koja ga financira da može putovati svijetom, ističući da je tako bio i u Egiptu.
Osporavajući da bi bio sklon kocki, tužitelj je osporavao i da su tuženičini roditelji pomagali njihovu obiteljsku zajednicu, već da je to samo radila njegova majka, koliko je mogla. Što se tiče vjenčanih darova, naveo je da su bili u visini od 60.000,00 do 70.000,00 kuna, a ti su novci bili kod tužene i da su potrošeni za zajednički život. Priznao je da mu je minus na tekućem računu bio u rasponu od 4.000,00 do 29.000,00 kuna jer je prije braka trošio više nego što je privređivao.
Tužena je osporavala navode tužitelja, ističući kako nije bila njena inicijativa da se uzme ovdje predmetni kredit te da ona nije imala uvid u financijsko stanje svoga bivšeg supruga, a neke stvari saznaje tek u ovom postupku. Decidirano je tvrdila da je sporan kredit tužitelj digao bez njenog znanja te da su imali dostatna sredstva za život, jer je tužitelj radio, a ona je imala porodiljsku naknadu koja je bila u rasponu od 3.000,00 do 5.000,00 kuna mjesečno.
-Za vrijeme trajanja braka tužitelj više bavio sobom nego obitelji, volio je skupu odjeću i obuću, odlazio je s društvom na piće, dosta pušio, imao je svoje hobije, išao je u teretanu, a i našla sam mu listiće od kladionice, rekla je tijekom svjedočenja tužena kojoj je sud – nakon izvođenja ostalih dokaza - povjerovao i odbio tužbu bivšeg supruga.
