Tata, nemoj! Nemoj, molim te! - vapila je jučer poslije 6 sati ujutro 4-godišnja djevojčica Anđela u stanu u Ulici Milana Rešetara 44 u zagrebačkom naselju Špansko dok je gledala kako njezin otac Željko Košta (50) u stanju psihičke rastrojenosti tuče šakama i ubada, najvjerojatnije nožem, njezinu majku Sanju Radman Košta (31) i 85-godišnju A. R., prabaku po majci, piše portal jutarnji.hr.
Urlici i krš
Smrtonosnih uboda Željko, nagrađivani bojnik Hrvatske vojske, nije poštedio ni malenu kćer, a nakon dvostrukog ubojstva skočio je s petog kata zgrade. Neposredno prije skoka u smrt iz stana iz kojeg su punih sat vremena odzvanjali urlici i krš, Željko je zapalio torbicu s dokumentima.
Susjedi su u šoku. I. B. (65), umirovljeni socijalni radnik, od 5.45 sati je na nogama. Iz sna ga je trgnula buka koja je dopirala s gornjega kata, iz stana u potkrovlju.
- Supruga i kćerka su me probudile i poslale da odem pomoći i vidjeti što se događa. Popeo sam se na kat. Iz stana Koštinih curica je vapila u pomoć i vrištala. On je urlao i provodio teror. Ženski glas je vikao: ‘Upomoć’. Protrnuo sam i lupao po vratima. Zvonio sam i Koštinima i susjedima. Nitko mi nije otvarao. Ne možete ni zamisliti kakvu sam nemoć osjetio gledajući u protuprovalna vrata iza kojih se događa tragedija za koju nisam ni slutio da može doseći takve razmjere. Opet, s druge strane, ne treba izigravati junaka ako se zna da u stanu živi osoba koja nosi oružje. Otišao sam u stan i zvao policiju. Plakao sam kao malo dijete dok sam im govorio što sam čuo. Vrijeme je prolazilo. Činila mi se vječnost dok nisu došli. Ali ni oni nisu bili pripremljeni. Nisu znali kako ući u stan. A meni su još na telefon rekli da više ne izlazim radi vlastite sigurnosti - govori za Jutarnji list vidno potreseni I. B., susjed Koštinih, i dodaje da je poslije vidio i preživjelu 85-godišnjakinju kako je, u zakrvavljenoj pidžami i omotanu u manji tepih koji im je ustupio, prebacuju u vozilo Hitne pomoći.
Zastrašujuć prizor
Upravo je ranjena starica, dok su u Špansko stizali Hitna pomoć, policija i vatrogasci, sva izranjavana, uspjela izaći iz stana na stubište gdje su je zatekli kako dezorijentirano hoda. U isto vrijeme Košta je skočio u smrt, a s dolaskom Hitne davao je još znakove života, no na putu do bolnice podlegao je ozljedama.
U stan, u kojem je gorjela torba, policajci su ušli nakon što su vatrogasci obili vrata. Sve je dočekao jeziv krvavi prizor: beživotna tijela djevojčice na podu i njezine majke na trosjedu. Prabaka je pak hospitalizirana u teškom stanju u bolnici na Svetom Duhu.
- Dugo su tukli po vratima ne bi li ušli u stan. Prabaka mi je djelovala kao da je bačena kroz staklena vrata u njihovu stanu. Znate, taj stan je Željko kupio prije nekih pet godina od zaposlenice u Holdingu. Doselio se u njega sa Sanjom, koja je po zanimanju poljoprivredna tehničarka. Nisam čuo da im je prije intervenirala policija, ali znam da se Željko od prve supruge s kojom ima dvoje djece burno rastao. Jedno od dvoje djece je invalidno u kolicima i pričalo se da mu je to išlo na živce te da nije bio dorastao toj problematici. Njegov život sa Sanjom djelovao je idilično, izgledali su kao da uživaju u ljubavi, no sad ispada da ih uopće nismo poznavali - objašnjava još susjed I. B.
Ističe da je ubojica bio sklon alkoholu i da mu je omiljeno piće bilo konjak.
Šetao u uniformi
Navodno je Sanju upoznao u jednom kafiću koji je često pohodio. Ona je tada imala 24 godine i svima je bilo čudno što se druži s dvadesetak godina starijim muškarcem. Doznajemo da je Košta, koji je u jednom razdoblju svoje karijere predavao matematiku i druge predmete prirodnih znanosti u Vinkovcima, prije više od šest godina bio predmetom obrade Centra za socijalnu skrb, točnije na savjetovanju tijekom razvoda od prve supruge. Tada je bio prijavljen za obiteljsko nasilje, ali je navodno poslije bio i oslobođen tih optužbi. Nakon toga, Centar za Koštu više nije čuo pa se pretpostavlja da drugih ispada nije imao.
A ispred zgrade u kojoj se odigrala tragedija stanari su se okupili oko policijske trake i raspravljali o tihom susjedu koji je volio nositi vojnu uniformu.
- Često sam ga viđao kako šeće po kvartu u uniformi sa svojom kćeri. Bio je miran, povučen čovjek, ne posebno razgovorljiv, ali nisam očekivao da bi se nešto ovakvo moglo dogoditi. Ako je imao problema, zašto je i svoju obitelj morao povući za sobom - rekao je susjed.
Vojna i civilna policija
Stanovnici naselja prolazili su pokraj mjesta zločina i gledali prema vojnim i civilnim policajcima i zgradi razmišljajući tko je zapravo bio čovjek koji je odjednom odlučio ubiti svoju obitelj i naposljetku sebe. Svaki susjed bi nam rekao isto: “Nisam ga poznavao”.
- Susjedi su znali čuti kako se Željko i njegova žena svađaju, ali nitko nije očekivao da bi se nešto ovakvo moglo dogoditi. Mislim, svaka obitelj zna imati probleme, to je dio života, ali nikad ne pomisliš da bi mogli završiti ovako. Ne znam, Željko mi se uvijek činio kao dobar čovjek, ali izgleda da ne možeš znati što se mota po nečijoj glavi - rekao je predstavnik suvlasnika zgrade u Ulici Milana Rešetara 44.
