Radnička fronta, politička stranka usmjerena na korjenitu promjenu društva, morat će varaždinskom psihijatru naknaditi štetu nastalu zbog navoda iz članka objavljenog na stranačkom portalu. Presudio je to varaždinski Općinski sud još krajem prošle godine, a sada je tu presudu potvrdio Županijski sud u Velikoj Gorici, odbivši žalbu Radničke fronte kao neosnovane.
Medijska hajka
U rijetko viđenu medijsku hajku protiv psihijatra, kojeg je 2020. godine prozvala njegova bivša partnerica za navodno zlostavljanje, koje bi bilo prije 2010. godine kada su počeli skupa živjeti te dobili dijete, uključili su se svojedobno Nova TV, Jutarnji list, Varazdinski.hr i drugi mediji, među kojima i portal Radničke fronte člankom "Dvadeset godina psihičkog pustošenja". U njemu je na račun liječnika, kako se navodilo u tužbi, iznijet čitav niz neistinitih, netočnih i nepotpunih informacija te uvreda i kleveta, čime su teško i trajno povrijeđena prava osobnosti tužitelja, i to pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života, ugled, čast, dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje.
Sporni članak, kako se naglašavalo u tužbi, predstavlja neviđeni primjer kršenja ljudskih prava budući da autor tog članka - koji nije napisao ni svoje ime i prezime - vrijeđa na najgrublji mogući način, iznoseći netočne informacije i tvrdnje, klevetničke izjave i pogrdna imenima, pozivajući se - vjerojatno kako bi uvjerio čitateljstvo da u njegovim uvredama ima istine - na navodne svjedoke, čija imena također ne spominje, a da prije objave članka nije niti pokušao kontaktirati tužitelja i provjeriti točnost navoda koje namjerava objaviti, ukazivalo se u tužbi za naknadu štete.
-Već u prvoj rečenici nepoznati autor navodi da "slučaj varaždinskog psihijatra predatora, koji je zgrozio javnost i struku, ne otkriva samo gnusnu zloporabu položaja, povezanu s osobnom psihičkom deformacijom, očito narcisoidnog i seksističkog karaktera, već razotkriva i široku i razgranatu mrežu koruptivnih veza kojima se godinama prikrivaju zlodjela, mreže koja se u konkretnom slučaju, prostire od zdravstva, sudstva do crkve!", ukazivalo se u tužbi.
Evidentno je, kako se upozoravalo u tužbi, da je autor članka odmah na početku zauzeo jasan stav da je tužitelj bez ikakve dvojbe kriv za zlostavljanje svojih pacijentica, ali iznosi tezu da do danas nije sankcioniran zbog jakih koruptivnih veza, slijedom čega smatra da mu to daje za pravo da tužitelja vrijeđa, naziva pogrdnim imenima te iznosi klevete koje nemaju veze s istinom, a čitateljima ih prezentira kao do sada nepoznate detalje tužiteljeva života.
-Osim što autor članka grubo ignorira načelo da nitko nije kriv dok mu se ne dokaže krivnja (pred nadležnim sudom), daje sebi za pravo da iznosi stravične laži o životu tužitelja i njemu bliskih osoba, ukazivalo se u tužbi.
Nepotpisane klevete
U prilog tome navodi se neistinita tvrdnja da "…su prve prijave protiv dotičnog zaprimljene još prije dvadeset godina (!?) i nizale su se kontinuirano sve do danas..", dok se u nastavku po međunaslovom "Majka zaštitnica" neistino navodi da "…neslavni niz započinje u 1999. u čakovečkoj bolnici gdje je psihijatar prijavljen za spolno zlostavljanje šesnaestogodišnje pacijentice.. pa dobiva otkaz, a da bi se slučaj zataškao, poslan je u Benin u katoličku misiju gdje hladi svoje nagone jedva devet mjeseci. Lijepo se majka crkva pobrinula za razmetnog sina, a dobre odnose sa svetom institucijom potvrđuje i to da je psihijatar još donedavno obnašao časnu dužnost rizničara Društva katoličkih liječnika".
Nadalje, ukazuje se i na "šokantnu i apsolutno neistinitu tvrdnju" da je tužitelju "…dobre veze priskrbio otac, samostalni varaždinski umjetnik poznat po snabdijevanju okolnih crkava i kapela svojim slikama i kipovima".
-Ovakve beneficije i ekskluzivnost ne duguje svojem posebnom talentu, već prije nekim specijalnim zaslugama za kler. Kakve bi one mogle biti saznali su novinari RF-a kroz iskaze žrtava psihijatrovih terapija, kao i svjedoka zakulisnih radnji povezanih s njegovom najužom obitelji. Jedna od takvih svjedokinja je i bivša vjernica koja potvrđuje čaršijska govorkanja o pedofiliji varaždinskoga klera", stajalo je u tužbi u kojoj se ukazivalo i na neosnovano povezivanje psihijatra s manjkavom evidencijom bolničkih lijekova te druge netočne, uvredljive i klevetničke navode.
Posebno se kao klevetnički izdvaja navod da "…u ovom varaždinskom slučaju pacijenti/ice sami/e dolaze u ambulantu očito psihički poremećene osobe, a najveći užas u ovoj stravičnoj priči su sudbine napastovanih, manipuliranih i trajno oštećenih žena, od kojih je jedna počinila samoubojstvo, njih dvadesetak koje su se do sada javile i onih koje će se još javiti ohrabrene istupom drugih. Ova strava traje već dva desetljeća i tko zna hoće li se ikada saznati koliko je opustošenih duša ostalo venuti na putu kojim je gazio ovaj ego manijak… te "…Krupne mušterije ne vole kada im padne diler, a ovaj je ovisnik, lako ga je slomiti, pjevat će i cvilit da ga puste u novu misiju, neka i u Saharu, nema veze (j… će deve ako treba) pokajat će se u pravoj vjeri i sud bi mu mogao povjerovati i dati mu novu šansu….".
"Pisali svi pa smo i mi"
- Predmetni članak predstavlja šokantan primjer nepoštivanja kodeksa novinarske etike, neetičnog izvještavanja koje zapravo i nije izvještavanje, već grubi napad na osobu tužitelja i sve ostale koje autor članak na njemu svojstven način pokušava dovesti u vezu s tužiteljem, pri čemu se uvrede nižu s takvom lakoćom kao da se radi o prepirci dviju osoba u "lokalnoj birtiji" nakon par čašica alkohola, a ne članku objavljenom na internetskoj stranici jedne političke stranke i dostupnom čitateljstvu cijelog svijeta, naglašavalo se u tužbi.
U odgovoru na tužbu Radnička fronta je prije svega isticala da se u spornom članku ne navodi imenom i prezimenom tužitelj pa smatra da prosječna osoba ne može znati o kome se točno radi. Uz to, ukazivalo se da su o "slučaju varaždinskog psihijatra pisali svi veći medija te su objavljeni brojni tekstovi koji su u dalje dostupni na internet stranicama".
Sud nije prihvatio takvu obranu, odnosno odgovor na tužbu, pri čemu je ukazao da su "navodi u spornom članku u tolikom stupnju moralno optužujući, uvredljivi i degradirajući da bi kod svake razumne osobe, kada bi se našla u poziciji tužitelja uzrokovali teške duševne boli zbog povrijeđene časti, ugleda i dostojanstva, odnosno povrede prava osobnosti". Uz to, sud ukazuje da tuženik uopće ne dokazuje postojanje ekskulpacijskih razloga iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima, već samo paušalno navodi kako je "o ovoj temi ranije pisano od strane svih većih medija".
-Dakle, tuženik ne tvrdi niti dokazuje da su iznesene "informacije" dio autoriziranog intervjua ili utemeljene na točnim činjenicama ili činjenicama za koje je imao osnovani razlog povjerovati da su točne (te da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i postupalo se u dobroj vjeri), niti da su informacije proizašle iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri, ukazuje se u presudi te napominje da tuženik u članku ne tvrdi da su u prenijete informacije iz drugih medija niti je to tvrdio tijekom postupka, već se, upravo suprotno, naglašava rad reportera, odnosno novinara RF-a, iako svjedoci tvrde da nikada nisu bili s njima u kontaktu.
U drugostupanjskoj presudi navodi se da je prvostupanjski sud, prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade štete, pravilno utvrdio i cijenio način postupanja autora prilikom sastavljanja spornog članka i utvrdio izostanak ikakve kontrole točnosti objavljenih "informacija" te krajnje grub, iznimno uvredljiv, uznemiravajući i difamirajući sadržaj članka, kao i da je profesionalni i osobni ugled tužitelja nakon objave spornog članka teško narušen, odnosno tužitelj ponižen kako na profesionalnom, tako i privatnom planu, kao i da tuženik nije na zahtjev tužitelja objavio ispravak netočnih informacija.
Na varaždinskom Korzu 19. rujna 2020. održan je prosvjed pod nazivom ‘Žena hrabrost’ na kojem je govorila organizatorica Ksenija Krčar te Dubravka Novak, Sanja Cesar i Petar Čavlović, također jedan od organizatora okupljanja do kojeg je došlo, kako se izvještavalo, radi “pružanja podrške žrtvama seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja za koje je optužen psihijatar”, kojeg su i ranije prozivali na Varaždinskom smeću, FB profilu oko koje su se okupljali (budući) članovi inicijative Budimo grad
Medijska hajka i javni cirkus zbog osobnih interesa
Zašto je varaždinski psihijatar prozvan baš 2020., odnosno tek te godine za navodna zlostavljanja od prije deset i više godine, i to od osobe koja je na Novoj TV predstavljena kao bivša pacijentica, prešućujući da je od 1990. - dakle, nakon navodnog zlostavljanja - živjela s njim i dobila dijete, a nakon kraha veze 1995. podnosi kaznenu prijavu protiv partnera, koja je odbačena? Odgovor na to pitanje nalazi se u presudi, odnosno tužbi.
-Razne optužbe od P.M.P., koja je javnosti neosnovano prezentirana počele su tek s borbom za susret i viđanja s kćeri, a s ciljem da se tužitelja diskreditira kao čovjeka, liječnika i oca, iako su sve institucije utvrdile da za to nema nikakvog razloga. Kada s tim optužbama nije uspjela onemogućiti tužitelja u susretima i viđanjima sa svojim djetetom, P.M.P. se za pomoć obratila i drugim osobama koje su na njezinu zamolbu i zamolbu njezine majke počele iznositi neistine o tužitelju, najprije u sudskim postupcima. No, kada to nije polučilo za P.M.P. željeni rezultat, počele su ih upućivati na razne druge adrese, međutim, da sve te prijave su odbačene kao neosnovane, ukazuje se.
Dakle, prijave bivše partnerice padale su u vodu, a sporovi nisu polučili željeno, iako nije birala optužbe, koje je portal Radničke fronte dodatno iskonstruirao.
- Vrijeđanje tužitelja autor nastavlja konstatacijom da "…je svojedobno odbio dati vlas na analizu sudu u Ljubljani gdje vodi još jedan spor upravo s P.M.P. s kojom je živio u bračnoj zajednici. Optužila ga je da je kokainski ovisnik i ishodila je zabranu pristupa maloljetnoj kćerki". Autor članka ovdje povezuje činjenice koje jedna s drugom nemaju nikakve veze i s upravo šokantnom samouvjerenošću iznosi zaključke koji su potpuno pogrešni. Naime, P. M.P. 2018. u postupku u Sloveniji radi određivanja susreta i druženja tužitelja s mldb. kćeri tražila zabranu prilaska tužitelja. Na temelju njezinih jednostranih tvrdnji, ljubljanski sud je odlukom od 11. rujna 2018. donio mjeru kojom je tužitelju zabranjeno približavanje njoj i djetetu. Međutim, ta je odluka u veljači 2019., nakon provedenog postupka, ukinuta i sud je utvrdio da nije trebala ni biti donesena. P.M.P. je kao razloge za donošenje te mjere tada navodila zlostavljanje, a ne konzumaciju droga. Na ročištu održanom u siječnju 2020., kada se očekivalo da će sud okončati postupak i donijeti odluku o susretima i druženjima tužitelja s djetetom, P.M.P. je prvi puta iznijela tvrdnju da je tužitelj narkoman. Međutim, nije točno da je tužitelj odbio dati vlas na analizu sudu s obzirom da sud to od njega nije niti tražio, ali se tužitelj nakon toga samoinicijativno povrgnuo testiranju kod Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada Zagreb da bi i tu lažnu i zlonamjernu tvrdnju osporio, a što je predmetni nalaz i potvrdio, ukazivala je obrana.
Ukratko, kako se naglašava, prijave i optužbe protiv psihijatra podnose se isključivo da mu se ograniči, odnosno onemogući viđanje kćeri, koju ima s P.M.P.
-Protiv tužitelja i njegove obitelji vodi se kampanja klevetanja i širenja laži koja je pokrenuta krajem 2015. kad je prestala njegova veza s izvanbračnom suprugom P.M.P., a ona se odlučila s njihovim djetetom trajno preseliti u Ljubljanu. Od tada se tužitelju nastoji sudskim putem maksimalno ograničiti njegova roditeljska prava te od tada počinje njegova agonija, koja svoju kulminaciju dostiže medijskim "cirkusom" koji se podigao tijekom rujna 2020. godine, zbog kojeg tužitelj postaje predmet javne poruge i medijskog linča, navodilo se u tužbi.
Naime, budući da su u vodu padale prijave P.M.P., a ni postupci koje je pokretala nisu davali željene rezultate, psihijatra se krenulo javno napadati kako bi se stvorila loša slika o njemu i tako preokrenuo tijek sudskih postupaka.
Tako je još u ljetu 2020. ispisan grafit da psihijatra "štite Čehoki". Prvi put je to objavljeno na FB profilu Varaždinsko smeće. Ne slučajno. Među administratorima profila je odvjetnik, čija je sestra također odvjetnica, a na sudu je zastupala P.MP., bivšu izvanbračnu suprugu psihijatra!
Slijedi emisija Provjereno Nove TV u kojoj psihijatra prozivaju P.M.P. i njezina majka, koja ih je upoznala jer je radila s njime u istoj ustanovi. Uslijedili su brojni medijski napadi koje je teško pobrojati. Mediji ne samo da nisu birali riječi kod prozivanja psihijatra, već su pokazivali iznimnu motiviranost u izmišljanju optužbi, kao portal RF-a. Međutim, sve to nije bilo dovoljno pa su pojedinci u i oko Varaždinskog smeća održali na Korzu prosvjed protiv zlostavljanja i osnaživanja žrtvi da se jave policiji, a nekako u to vrijeme u zdravstvenoj ustanovi za koju je honorarno radio "nestaje" dokumentacija njegovih bivših pacijentica koje se kontaktira radi podnošenja prijava.
Unatoč svemu, policija nije zaprimila niti jednu prijavu protiv psihijatra, a kamoli da je optužen za bilo što.
