Zbog izazivanja prometne nesreće iz nehaja u kojoj je krajem kolovoza 2008. godine u Rinkovcu, mjestu u općini Bednja, poginuo pješak G. K., čakovečki je Općinski sud proglasio krivim M.T.-a te ga osudio na deset mjeseci zatvora.
Do nesreće je došlo jer okrivljeni, ne prilagodivši brzinu kretanja svog BMW-a noćnim uvjetima, nije na izlasku iz zavoja pravodobno uočio pješaka G.K.-a, koji je ležao na kolniku, pa ga je pregazio. Zbog teških tjelesnih ozljeda pješak je preminuo na licu mjesta.
Optužnica protiv okrivljenog podignuta je u srpnju 2010. godine, a u travnju 2011. godine spis je prebačen na čakovečki sud, pred kojim je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja ga se tereti.
Iz obrane okrivljenoga i iskaza svjedoka Z.A.-a, koji je u vrijeme nesreće bio na zadnjem sjedalu BMW-a, utvrđeno je da su kobne večeri i noć prije nesreće okrivljeni, svjedok i pokojnik zajedno pili. Toksikološki vještak ustanovio je kako je svjedok bio pripit, dok je pokojnik u krvi imao 2,68 promila alkohola, odnosno bio u teškom pijanom stanju. Svjedoci su pak za okrivljenog kazali kako je djelovao normalno i uobičajeno se ponašao, odnosno nisu primijetili da je bio pijan.
Okrivljeni je tijekom obrane priznao da je tijekom vožnje „prešao preko nečega“, no nastavio je vožnju bez zaustavljanja i ujutro otišao na posao. Nije se sjećao je li to „nešto“ bilo veliko ili malo i nije mu palo na pamet da bi to mogao biti čovjek. Također je naveo da nije vozio više od 50 km/h te je imao upaljena kratka svjetla, koja su mu bila dovoljna za sigurnu vožnju.
Dan nakon nesreće uhićen je na graničnom prijelazu Cvetlin, no budući da mu krv i mokraća nisu odmah analizirani, vještakinja nije mogla utvrditi njegov stupanj alkoholiziranosti u trenutku nesreće. Stoga ga odvjetništvo nije teretilo za vožnju pod utjecajem alkohola i namjerno izazivanje prometne nesreće.
Okrivljeni je na koncu kazao kako mu je žao što je G.K. poginuo, no smatra da je to bio splet nesretnih okolnosti.
Iako je prometno-tehnički vještak za prvog vještačenja ustanovio da je okrivljeni vozio brzinom od 70 do 80 km/h, nakon rekonstrukcije utvrdio je da je vozio brzinom od 60 do 70 km/h. Nesreću je, smatra, mogao izbjeći skretanjem ulijevo da je imao upaljena duga svjetla, odnosno kočenjem uz upaljena duga svjetla pri brzini do 67 km/h i uz kratka do 48 km/h. Također, odbacio je mogućnost da bi netko drugi prije pregazio pokojnika te je naveo da je vozač morao osjetiti prelazak preko prepreke, čuti neobičan zvuk kretanja te udarce o prepreku i struganje.
Za vrijeme odlučivanja o kazni sud je olakotnim okolnostima ocijenio dosadašnju neosuđivanost M.T.-a, njegovo žaljenje zbog pogibije, ali i činjenicu što je pokojnik također djelomično doprinio nesreći ležeći na desnoj prometnoj traci.
Otegotnim je pak okolnostima proglašeno neprihvatljivo ponašanje M.T.-a, odnosno odlazak kući na spavanje i posao te kalkuliranje i dobivanje na vremenu u vezi s prijavom policiji.
