Županijski sud u Varaždinu je djelomično prihvatio žalbe okrivljenih roditelja iz Ljublja Kalničkog te preinačio rješenje sutkinje istrage o određivanju istražnog zatvora, koji im je sad određen samo iz osnove propisane odredbom čl. 123. st. 1. toč.2. ZKP/08, odnosno utjecaja na svjedoke i dokaze, dok su u ostalom dijelu žalbe okrivljenika odbijene kao neosnovane.
Okrivljenima, koji se terete za počinjenje kaznenih dijela povrede djetetovih prava iz čl 177. st 4 i st 2 KZ/11, rešenjem sutkinje istrage određen je istražni zatvor iz osnova propisanih odredbama čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08., koji može trajati mjesec dana od dana uhićenja, odnosno do 3. siječnja 2025.
Protiv tog rješenja oboje okrivljenika je podnijelo žalbu, koje su djelomično prihvaćene te je pobijano rješenje preinačeno na način da je istražni zatvor protiv okrivljenika određen samo iz osnove propisane odredbom čl. 123. st. 1. toč.2. ZKP/08, ali ne i počinjenja, odnosno ponavljanja kaznenig djela.
Naime, Županijski sud u Varaždinu je prihvatio žalbene tvrdnje okrivljenika da u ovom slučaju ne postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenici ponoviti kazneno djelo (posebna istražno zatvorska osnova propisana u čl. 123. st. 2. toč. 3. ZKP/08).
- Županijski sud u Varaždinu prije svega ističe da okrivljenici do sad nisu prekršajno kažnjavane osobe niti pak su kazneno osuđivani.Nadalje, Županijski sud u Varaždinu smatra da sama činjenica da okrivljenici smatraju da je njihov život, a samim time i ponašanje prema djeci, usklađen s Božjim zakonima kojima se oni beskompromisno posvećuju bez obzira što su isti protivni pozitivnim pravnim propisima Republike Hrvatske ne znači i da bi oni ponovili isto kazneno djelo, posebice kada se ima u vidu da prema stanju spisa nisu agresivne osobe u smislu da bi nekom prijetili, s nekim se fizički sukobljavali ili na druge načine iskazivali agresiju, te da je njihovo dvoje djece umrlo, a preživjelo dijete je izdvojeno iz obitelji i povjerenu brizi Zavoda za socijalnu skrb, tako da okrivljenici s njome nemaju nikakvog kontakta, ukazuje se.
Sve navedeno, po stavu Županijskog suda u Varaždinu, upućuje na osnovanost žalbenih tvrdnji da u konkretnom slučaju ne postoji realno predvidiva opasnosti da bi oni boravkom na slobodi ponovili kaznena djela.
Stoga je u tom dijelu prihvaćena žalba okrivljenika, te je pobijano rješenje preinačeno na način da je istražni zatvor protiv okrivljenika određen samo iz osnove propisane odredbom čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08 (zbog postojanja osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke), dok su žalbe okrivljenika u odnosu na postojanje citirane posebne istražno zatvorske osnove odbijene kao neosnovane.
Naime, u odnosu na istražno zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08, Županijski sud prije svega ističe da su potencijalni svjedoci koje će biti potrebno ispitati u daljnjem tijeku postupka bliski srodnici okrivljenika s kojima lako mogu stupiti u kontakt, a budući da su osnovano sumnjivi da su počinili dva kaznena djela iz čl. 177. st. 4. KZ/11 za koje je zapriječena kazna zatvora od tri do petnaest godina, Županijski sud u Varaždinu smatra da bi upravo ta okolnost mogla motivirati okrivljenike da utječu na način iskazivanja svjedoka s ciljem otklanjanja ili umanjenja vlastite odgovornosti.
Stoga žalba okrivljenika kojom pobijaju postojanje posebne istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije prihvaćena.
