Dok je ulazila u veliku raspravnu dvoranu varaždinskoga Županijskog suda, svjedokinja Katarina Dominić gledala je samo ravno ispred sebe, dok svoju kći, Smiljanu Srnec, kojoj se sudi za ubojstvo sestre Jasmine Dominić, nije ni pogledala, a kamoli je pozdravila, iako je od nje sjedila na udaljenosti od dva do tri metra.
Majka okrivljene i pokojne nije se dugo zadržala u sudnici se. Nakon što joj je predsjednik sudskog vijeća Tomislav Brđanović poučio da na prava koje ima jer je, prema zakonu, sad ona žrtva kaznenog djela kao najbliži srodnik pokojne kćeri, kao i da prava koje ima kao oštećena, Katarina Dominić - upitana želi li svjedočiti s obzirom na srodstvo - ostala je kod stava iz istrage.
- Ne želim svjedočiti, niti želim sudjelovati u postupku kao oštećenik, kratko je izjavila Dominić, ustala sa stolca je suznih očiju pozdravila sudsko vijeće i izašla iz sudnice, a da nije ni pogledala svoju kći, okrivljenu da bi ubila sestru 2000. godine, a zatim njezino tijelo smjestila u škrinju za duboko zamrzavanje u obiteljskoj kući u Palovcu, gdje je bilo gotovo dva desetljeća.
Mračna obiteljska tajna ostala je tako nerazjašnjena, barem od strane majke, kojoj zacijelo nije lako s njome živjeti, što se jasno vidjelo na njezinom licu. Nešto više svjetla na ovaj nezabilježeni slučaj bacilo je svjedočenje ostalih svjedoka, prije svega Katarine Dominić, koja je pristala svjedočiti i odgovarati na pitanja, iako to nije trebala jer je kći okrivljene Smiljane Srnec. No, kakvog svjetla, teško je reći.
Škrinja za duboko zamrzavanje, kako je rekla svjedokinja, nalazila se od kada zna za sebe ispod stubišta koje vodi na gornji kat obiteljske kuće.
- Imali smo iza kuhinje jednu ladičarku. Ne znam zašto škrinja nije otvarana. Nisam pitala ništa o škrinji jer sam se školovala izvan mjesta, a doma bi bila za vikende. Škrinja je bila vidljiva, oko nje su bile igračke, kao i polica s knjigama. Mama selila igračke. Da bi je pomaknuli, krenuli smo je prazniti u petak, 15. veljače, nakon što su se to početkom tjedna telefonski dogovorile mama i baka, koja je bila u Njemačkoj. Razlog nije bila potrošnja struje, nego zato što smo odlučili postaviti podne pločice i dio hodnike ispod nje, kao što su godinama bile uokolo nje, rekla je svjedokinja, napominjući da je mama dogovorila odvoz stare škrinje, čija joj težina nije bila jasna, to tim više što se nije mogla lako pomaknuti.
Budući da ona i njezin nevjenčani suprug nisu uspjeli škrinju dokraja otvoriti u petak, iako su ona i majka iz nje uzeli dio vrećica s povrćem kojeg su bacili, posao su nastavili i idući dan.
- David i ja smo prazniti škrinju, mama je legla pa sam otišla do nje. David je uzeo nož, razrezao crnu vreću i došao po mene te mi rekao što je vidio, prisjetila se svjedokinja te napomenula da se mama probudile i nije se dobro osjećala.
Čuvši da je u vreći tijelo, kako je rekla svjedokinja, nazvala je ujnu i pitala je može li odvesti mlađe sestre k njoj.
- Nisam gledala škrinju. Bila sam u šoku. Mama se obukla i vani je čekala mlađu kći, odnosno moju najmlađu sestru koja je bila na vjeronauku. Ujni Nadi Sabol rekla sam što se dogodilo. Dovezla sam k njoj sestre, od kojih je jedna bila kod kuće. Kod njih je bila Hitna pomoć, rekla je svjedokinja te napomenula da je majci rekla da pozove policiju.
Na dvorištu je dočekala policiju koja je očevid završila oko 22 sata.
- Nismo ništa razgovarali, bili smo predstavljeni, ustvrdila je.
Predsjednik sudskog vijeća upitao ju je zatim što je mislila tko je u škrinji, odnosno je li razgovarala s majkom o tome?
- Nisam ni s majkom razgovarala, nisam znala čije je tijelo. Kasnije smo saznali. Nisam o tome razmišljala. Dovoljan mi je bio stres da tijelo unutra. Nisam postavljala nikakva pitanja, rekla je svjedokinja, napominjući da je nitko nije sprječavao u čišćenju škrinje.
Budući da se s bakom, koja je bila u Njemačkoj, čula u nedjelju, zamjenica županijskog državnog odvjetništva pitala je u kakvom je stanju bila.
- Bila je potresena. Baka je znala spomenuti Jasminu, ali ne i gdje je i što joj se dogodilo. Ni majka i baka nije komentirala gdje je, s djedom isto nisam o tome pričala. Razgovarala sam s bakom o Jasmini, no nisam je pitala gdje je. Da je nema, zaključila sam na svoj 10 rođendan, rekla je svjedokinja.
Napomenula je da je sjeća izgleda tete te nekih događaja s njom iz djetinjstva, koje je i opisala.
- Negdje oko moje četvrte godine, bila je svadba, gledala kao stavljaju poklone za svadbu. Sigurna sam da sam vidjela tetu i mamu tada. No, sjećam se kako su se teta i mama svađale s djedom. Bilo je gadno, djed je bio između njih dvije. Teta je odgurnula djeda kroz vrata, a mama me uzela u sobu. Nisam o tome pričala da mi netko objasni što je bilo tada. Kad sam išla u školu, izbila je svađa u kući, vidjela sam dva policajca. No i o tome nisam pričala s nikime, rekla je svjedokinja, napomenuvši da je djed prema njoj bio dobar, majka brižna i dobra, kao i baka, koja joj je čitala priče kada bi spavale.
Budući da je izvanbračni suprug Katarine Dominić, svjedočiti je morao David Balent, koji živi u u obiteljskoj kući u Novoj ulici od 2016. godine, a povremeno od 2014 godine.
- Nisam obraćao pažnju na škrinju. Nije me zanimalo. Koliko znam, nije se koristila, a Smiljana i baka su se dogovorile da se škrinja makne zbog pločica. Smiljana je zvala firmu koja odvozi otpad da odveze pa smo u petak krenuli s pražnjenjem, a Smiljana nam je pomagala koliko je mogla zbog kičme. Škrinja je bila jako teška, bila mi sumnjivo. Ipak, pomaknuli smo škrinju, ištekali struju. Pokušali smo je otvoriti, no nije se dalo. Mislili smo da je vakuum. Vidjeli smo otvor od 2-3 cm pa smo stavili dašćicu, prisjetio se svjedok, koji je u petak popodne išao na posao.
Čišćenje škrinje nastavili su sutradan.
- Ujutro samo išli čistiti. Smiljana je bila u sobi. Uzeo sam nož i odrezao crnu vreću, koja je bila u škrinji. Vidio sam noge i spolovilo, prisjetio se svjedok, nakon čega mu je pozlilo.
Nije se mogao sjetiti je li zatvorio poklopac.
- Bio sam u šoku, nisam razgovarao. Zvali smo ujnu kojoj smo dovezli djecu, rekao je svjedok, dodajući da su se nakon tog vratili doma gdje je došla policija kojoj je pokazao škrinju.
Kad se vratio doma i suprug okrivljene, razgovarali su, ali samo da je neko tijelo unutra, ali ne tko bio to mogao biti. Kako je naglasio , nije znao da je prijavljen nestanak Jasmine.
Okrivljenoj je, kako je ustvrdio, bilo loše, plakala je i bila u šoku.
- Taj tjedan, baka i Smiljana su dogovorile da se makne škrinja. Prvo smo je ja i Katarina otvarali, ali je nismo uspjeli otvoriti u petak jer sam popodne išao na posao. Zaručnica mi je popodne poslala SMS. Paničarila je što je u škrinji, zašto je teko teška. Poslala mi je i sliku, priznao je svjedok te napomenuo da je dobar sa svima u kući, rekao je svjedok te napomenuo da je Smiljana zvala za odvoz na škrinje.
Branko Liber, medicinski tehničar, bio je skupa s vozačem i liječnicom bio u sastavu Hitne pomoć, koja je najprije došla do Franje Sabola, a zatim u kući okrivljene.
- Dobili smo poziv za intervenciju zbog pritisak u prsima, imao je infarkt prije mjesec dana. Napravili smo pregled, dali mu terapiju. U razgovoru smo saznali da je u stresu zbog nećakinje koja je nakon 19 godina nađena. Nastavio je priču, možda i ukućani, da je nađena u zamrzivaču.
Ulica malo dalje, rekao je svjedok. Zbog toga je nazvao u Zavod hitne pomoći, koji je obavijestio policiju.
- Otišli smo u Novu ulicu. Policajac nas poziva da uđemo u kuću, vidjeli smo škrinju otvorenu. Vidjeli smo smrznutu natkoljenicu i potkoljenicu, vjerojatne ženske osobe. Djelomično u najlon vreći crnoj. Ne sjećam se je li škrinja ostala otvorena ili ne, rekao je svjedok, dodajući da okrivljena nije ništa govorila, već se zbog stresa tresla za stolom pa je dobila terapiju.
