Tužena, majka maloljetnog tuženika neistinitim tvrdnjama me navela da priznam očinstvo, a onda me 14 godina održavala u zabludi i plaćao mjesečno 600, odnosno 900 kuna, uvjeravajući da sam njegov biološki otac, u što nisam imao razloga sumnjati jer sam s njom imao intimne odnose u vrijeme začeća maloljetnog tuženika, dok nisam imao saznanja da je tužena, njegova majka, imala u isto vrijeme intimne odnose i s drugim.
To je, uz ostalo, naveo tužitelj u tužbi protiv majke maloljetnika, maloljetnika i njegovog biološkog oca, tražeći povrat novca uplaćenog na ime alimentacije jer je presudom Općinskog suda u Varaždinu iz 2018., nakon DNA analize, pravomoćno utvrđeno da nije otac maloljetnika te da je time prestala njegova obveza utvrđena nagodbom od 11. srpnja 2012., koja je sklopljenom pred Centrom za socijalnu skrb.
Sud je, međutim, odbio njegovu tužbu u dijelu u kojem je tražio da majka i dijete vrate alimentaciju, kojima je stoga dužan naknadi trošak postupka od 31.532 kuna. Međutim, biološki otac, koji je također tužen, treba mu isplatiti 34.200 kuna s kamatom od 2014., kao i trošak postupka od 16.942 kuna, iako je on kao treće tuženi navodio da bi on ispunjavao svoje obveze da je znao da je otac, što nije jer ga je u tome spriječio tužitelj svojim priznanjem očinstva i nagodbom pred Centrom.
Tužena je na sudu rekla da je točno da je s tužiteljem bila par mjeseci u vezi i da je bila sigurna da je s njime zatrudnjela, tim više jer joj je tužitelj rekao da će joj napraviti dijete, a i njegov stric je došao i rekao joj da će kroz devet mjeseci biti nešto novo.
-No živjeli smo u malom mjestu i svi smo se družili pa je i tužitelj znao da sam bila s drugim jer sam mu "vratila" to što je on mene prevario, rekla je tužena, naglašavajući da nije bila protiv njegovog zahtjeva za testiranje jer je mislila da je tužitelj otac djeteta.
Sud je na kraju zaključio da je tužena kao majka s kojom dijete stanuje od rođenja svoj udio u obvezi uzdržavanja maloljetnom sinu ispunjavala i ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu.
- Tužitelj se nagodbama pred nadležnim centrom za socijalnu skrb obvezao plaćati novčani iznos za uzdržavanje. Dakle, radi se o novčanom uzdržavanju koje je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom, u konkretnom slučaju je to otac. Stoga sud smatra da, osim eventualne moralne odgovornosti, materijalna odgovornost tužene za naknadu štete tužitelju ne postoji, već je troškove uzdržavanja maloljetnog tužitelju dužan naknaditi treće tuženik., stoji u nepravomoćnoj presudi.
