Nadbiskupa Chicaga, kardinala Blasea Josepha Cupicha, koji je ovih dana posjetio župu Maruševec, mnogi doživljavaju kao progresivnog nadbiskupa jer s velikom skepsom gleda na neke aktualne trendove u Katoličkoj crkvi. U razgovoru ovaj nadbiskup hrvatskih korijena, koji uvijek s radošću ističe svoje hrvatske korijene, opetovano upozorava na izazove današnjice, pa i one s kojima je suočena Katolička crkva.
Kada vjeruješ u ljude i oni će vjerovati u tebe
Vaše stavove mnogi drže vrlo progresivnim, pa Vas nerijetko ističu kao liberalnog kardinala čiji su stavovi vrlo bliski onima koje zagovara i papa Franjo?
- Ako sam doista liberalan, onda se nadam da je moja sloboda - sloboda moje duše. Rekao bih da je jedan od najvećih problema današnjice - polarizacija. Ljudi ne samo da ne prihvaćaju tuđa mišljenja oko mnogih tema, nego čak ni ne razgovaraju o njima. Žive svoje izolirane živote. Te nas podjele u društvu sprečavaju da se posvetimo ozbiljnim društvenim problemima. Stoga moramo pronaći nove načine na koje ćemo argumentirano razgovarati o različitim temama te naučiti prihvaćati ili barem saslušati drugačija mišljenja. Ponekad iznesem kakav problem, pa mi ljudi kažu - Vi ste vrlo progresivni, no ne želim biti ni progresivan niti konzervativan, naprosto želim da razgovaramo o problemima. Sretniji sam kada razgovaramo o problemima, nego kada ih ignoriramo. Vrlo je važno osjećati da postoji dobro u ljudima i da su ljudi spremni učiniti nešto dobro, pravu stvar. Ljudima morate dati slobodu da podjele s vama svoje poglede i razmišljanja. Moramo naprosto vjerovati da ljudi žele dobro jedni drugima. Kada vjeruješ u ljude i oni će vjerovati u tebe.
Snažno se zalažete i često ističete vrijednost života, no niste pobornik trendovskih, „prolajferskih“ inicijativa. Zašto?
- Kada govorimo o Pro Life inicijativama moramo biti dosljedni. Stav je Crkve da valja štititi nerođeni život, no tu briga o životu nikako ne završava. Moramo osigurati zaštitu dostojanstva života svih, siromašnih, starijih, bolesnih, onih koji pate, onih koji trebaju primjerenu zdravstvenu skrb, kao i onih koji očekuju izvršenje smrtne kazne, jer mi u Sjedinjenim Državama imamo i tu vrst kazne. Ne možete biti Pro Life ukoliko primjerice, podržavate smrtnu kaznu, ako dakle, podržavate smrt. Moj je stav da moramo biti dosljedni jer ako podržavamo Pro Life, onda moramo stati u obranu života svakog čovjeka. Bez iznimke.
Moramo živjeti autentični život
Opetovano upozoravate i na problem pedofilije u Crkvi, pa ste se već kao član Komisije Američke biskupske konferencije za zaštitu djece i mladih, zalagali za nultu toleranciju na takve pojave u Katoličkoj crkvi?
- Uvijek je problem kada ne živimo autentičan život, kada nismo pouzdani i kada ne živimo u skladu s onim što propovijedamo. Moramo naprosto živjeti ono što govorimo, moramo biti vjerni onome što propovijedamo i svojim životom i službom to svjedočiti. Problem je, bilo da je riječ o crkvi, ili bilo kojoj drugoj skupini ljudi koji vjeruju, kada izgubimo tu vezu između onoga što govorimo i onoga što činimo. To je jedan od najvećih problema, stoga moramo nastojati pomoći, posebno čelnim ljudima crkve, da budu doista vjerni onome što propovijedaju.
Ističete i važnost socijalnog nauka Crkve te često upozoravate na opasnosti globalizma i suvremenog, neoliberalnog kapitalizma?
- To je veliki problem današnjeg društva. Neoliberalizam je istaknuo zarađivanje novca kao apsolutnu vrijednost i ideal čovjekovog postojanja. Globalizacija je postala super – kultura, koja uništava lokalne kulture. Prilikom mog posjeta Hrvatskoj doživio sam iskustvo prelijepe kulture, u kojoj ljudi brinu o djeci, jedni o drugima, u kojoj ljudi podupiru zajednicu. Ponekad se pojave i oni koji žele promijeniti takvu kulturu i zamijeniti je s tom kulturom koja je isključivo posvećena novcu i zaradi, a koja zaboravlja na ljude i ostavlja ih na rubu. To je neoliberalizam, koji nastoji sve izravnati, kako bismo dobiti tek jednu, globalnu kulturu. To je svakako velika zamka i opasnost i mislim da su naši mladi ljudi danas zapravo u iskušenju prihvatiti tu ideju o jednoj kulturi, kako bi zamijenili kulturu u kojoj su odrasli i zaboravili na svoje korijene. Upravo stoga moramo pomoći mladim ljudima da shvate kako ne smijemo zatrti svoje korijene i zaboraviti svoju baštinu. Moramo im pomoći da ostvare prijelaz iz te ekonomije isključivosti prema kulturi susreta. Ali kulturi susreta s drugima, a ne isključivo sa samim sobom.
Budite ponosni zbog onog što jeste
Stavovi koje propovijedate bliski su onima Svetog oca Franje. Kako ste doživjeli susrete s papom Franjom?
- Imao sam privilegiju više puta susresti se sa Svetim ocem. Moj prethodnik, kardinal Francis Eugene George, pitao se što to papu Franju čini drugačijim. Što bi to kod njega trebali prepoznati i razumjeti? Odgovor je bio vrlo jednostavan. Papa Franjo je slobodan, on ima vječnu slobodu. I zato mislim kako je važno da ljudi razumiju da je papa osoba koja ne popušta pritiscima moćnika, pojedinaca ili utjecajnih skupina. On razumije da ga je Bog pozvao da obavi zadaću i on je posvećen tom zadatku. I sam sam to uvijek jasno vidio kod pape Franje. Želio je da mu govorim otvoreno, upravo stoga jer je slobodan. Nije u strahu od onih koji se ne slažu s njegovim stavovima ili pak o nečemu imaju drugačije mišljenje. Dapače, on je spreman od njih učiti, zato jer uživa tu vječnu slobodu.
Koju biste poruku uputili našim vjernicima?
-Moja je poruka ljudima u Hrvatskoj da budu ponosni zbog onoga što jesu. Učinili ste cijeli svijet ponosnim na hrvatsku baštinu, ne samo zahvaljujući načinu na koji su hrvatski nogometaši ostvarili izniman uspjeh na Svjetskom nogometnom prvenstvu, već svojom spontanošću, dobrim vibracijama navijača koji su bili na tribinama, ali i zajedništvom, koje ste pokazali u Zagrebu, na dočeku nogometaša. Ta je slika obišla cijeli svijet. Budite stoga ponosni što ste Hrvati, jer je Hrvatska postala svjetski poznata, a bilo je i vrijeme, jer imate doista puno za ponuditi i možete biti ponosni na puno toga.
“Šahovnica u temelju mog biskupskog grba”
- Moji pradjedovi su iz različitih dijelova Hrvatske otišli u Sjedinjene Američke Države. Nakon I. svjetskog rata Ruža Gradiček iz Grede, župa Maruševec i Barbara Bahun iz Ladanja, župa Vinica, emigrirale su s jedva navršenih 18 godina u Ameriku i ondje zasnovale obitelji s hrvatskim iseljenicima. Baka Ruža, rođena Gradiček, udala se za Blaža Čupića, rodom iz Donjih Andrijevaca, župa sv. Andrije kod Slavonskog Broda, a Barbara, rođena Bahun, za Ivana Majhana, rodom iz mjesta Kohanjac, župa Žakanje kod Karlovca. Zajedno s drugim članovima Hrvatske useljeničke zajednice utemeljili su župu u Omahi, u saveznoj državi Nebraski, gdje sam rođen. Stoga je u temelju mog biskupskog grba šahovnica, koja simbolizira moje porijeklo i naglašava da je moja kultura - hrvatska - veli kardinal Blase Joseph Cupich, koji je nakon studija filozofije na Sveučilištu svetoga Tome u Minnesoti te magisterija na Papinskom sveučilištu Gregoriana, zaređen za svećenika 1975. godine. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1998. godine biskupom Rapid Cityja u Južnoj Dakoti, kasnije i biskupom Spokanea, u saveznoj državi Washington, a papa Franjo dodijelio mu je naslov nadbiskupa i metropolita crkvene pokrajine Chicago 2014. godine. Na konzistoriju 2016. godine papa Franjo imenovao ga je kardinalom Katoličke crkve s naslovom rimske Bazilike svetoga Bartolomeja.
