Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Ivancu, Republika Hrvatska dužna je B.D. s područja općine Bednja na ime naknade neimovinske štete isplatiti 25.000 kuna s kamatama.
B.D. je, naime, državu tužio radi naknade štete navevši da je na varaždinskom Općinskom sudu protiv njega vođen kazneni postupak zbog prijetnje, no presudom u studenom 2012. godine optužba je odbijena.
Tijekom kaznenog postupka u pritvoru je proveo 113 dana.
Na rad u inozemstvo
- Obzirom da je protiv mene optužba odbijena, temeljem Zakona o kaznenom postupku pripada mi pravo na naknadu neimovinske štete. Zbog neosnovanog pritvaranja trpio sam intenzivne duševne boli i strah što je dovelo do pogoršanja mog psihičkog zdravlja te sam i hospitaliziran tijekom pritvora. Po izlasku iz pritvora doživio sam osudu okoline, prijatelji i rodbina su me izbjegavali te sam otišao na rad u inozemstvo budući da zbog svega nisam mogao naći posao. Osim mene, sramotu zbog pritvaranja trpjela je i moja obitelj - naveo je u tužbi B.D. dodavši da se prije pokretanja postupka obratio Ministarstvu pravosuđa sa zahtjevom za naknadu štete.
Iako je zahtjev ocijenjen kao osnovan, ministarstvo je smatralo da je 50.000 kuna previše te su mu priznali pravo na naknadu od 13.600 kuna.
No, B.D je tražio da se njegov zahtjev ponovno razmotri na što se ministarstvo oglušilo.
Država, koju je u postupku predstavljalo Općinsko državno odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, potvrdila je istinitost njegovih navoda.
- Kazneni postupak protiv njega vođen je sukladno legalitetu kaznenog postupka, a sve iz razloga što je u vrijeme pokretanja kaznenog progona postojala osnovna sumnja da je počinio kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka-prijetnjom. Obzirom da su tijekom kaznenog postupka utvrđene činjenice koje su mu išle u prilog, nadležno Odvjetništvo je odustalo od optužbe te je donijeta presuda - istaknula je država u odgovoru na tužbu dodavši da su smatrali da je iznos od 50.000 kuna postavljen previsoko te da je primjeren iznos naknade štete 13.600 kuna jer nije sporno da je trpio od psihičkih poremećaja.
- No, ti se poremećaji ne mogu neposredno povezati s njegovim boravkom u pritvoru niti je pritvor uzrok pogoršanja njegova psihičkog zdravlja. Bio je hospitaliziran na svega dva dana - također je ukazano u odgovoru na tužbu.
Sud je tijekom dokaznog postupka saslušao i liječničkog vještaka iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je B.D. uslijed nasilnog prekida životne rutine, lišenja slobode i boravka u pritvoru svakako razvio strah, a koji se povukao uslijed terapijskih postupaka.
No, na njegovo je mjesto došla anksioznost koja traje sve do dana izlaska iz pritvora.
Vještak je ocijenio da je njegovo vraćanje u standardno psihičko stanje uslijedilo odmah ili skoro odmah nakon izlaska iz pritvora te trajne posljedice štetnog događaja po njegovo psihičko zdravlje ne postoje.
Mogućnost žalbe
Premda je RH prigovorila nalazu i mišljenju vještaka, sud ga je ocijenio objektivnim i stručnim.
- Obzirom na sve okolnosti, činjenicu da je tužitelj bio u pritvoru 113 dana, da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i prava, da i sama činjenica povrede slobode i boravak u pritvoru ima za posljedicu duševne boli oštećenog ne samo jer je izdvojen iz obitelj već i zbog reakcije sredine i potrebe ponovnog uključivanja u život, sud smatra da je 25.000 kuna pravična i primjerena naknada za nastalu neimovinsku štetu. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev usvojen kao osnovan, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 50.000 kuna, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan - navodi se u nepravmoćnoj presudi na koju stranke imaju pravo žalbe.
Jedinstveni vid štete
Pozivajući se na presude Vrhovnog suda RH, sud je ocijenio da država osnovano navodi da naknada za neutemeljeno pritvaranje (uhićenje) predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete. U njoj su obuhvaćene sve štetne posljedice nematerijalne štete vezane za neosnovano pritvorenog proistekle iz neosnovane povrede slobode, pa dakle i duševne boli zbog povrede časti, dostojanstva, ugleda, slobode i prava osobnosti oštećenog. - Stoga utuženu naknadu ne treba posebno određivati i prema tim okolnostima - napomenuo je sud.
