O pokojnom Martinu Dominiću, ocu Smiljane Srnec, kojoj se sudi za ubojstvo sestre Jasmine Dominić - čiji je leš, nakon gotovo 20 godina, nađen u škrinji za duboko zamrzavanje u obiteljskoj kući u Palovcu - niti jedan od četiri danas saslušana svjedoka nije rekao lošu riječ, dapače, ali to se ne bi moglo reći i za svjedočenja o okrivljenoj, osobito za iskaz jednog od svjedoka, koji je otvoreno iznio sumnju da je ona dosita počinila ubojstvo, što je potaknulo da branitelja okrivljene da mu postavi pitanja koja upućuju da ipak nije sve kako se čini...
Pred sudsko vijeće varaždinskog Županijskog suda kojim predsjeda sudac Tomislav Brđanović prva je kao svjedokinja izašla Sonja Šamarija, školska kolegica okrivljene, koja je poznavala cijelu obitelj Dominić, sestre i njihove roditelje, kao i ujne, ujake i drugu rodbinu. Međutim, već dvadesetak godina nije se bila s njima u kontaktu.
- Živjeli smo u istoj ulici, dok se nisam udala i odselila prije dvadesetak godina. Iz Palovca sam se naime, odselila 1995., a prije toga sam otišla u Švicarsku gdje sa živjela nekoliko mjeseci, a onda sam se udala s 20 godina. Zalazila sam do tada u njihovu kuću. Sa Smiljanom sam prijateljica od malih nogu, no naše je druženje prestalo otprilike kad sam imala 17 godina jer smo se posvađale. Zadnjih godina sretale smo se na ulici, no nismo razgovarale, rekla je Šamarija.
Na pitanje zamjenice županijskog državnog odvjetnika je li prilikom susreta pitala za Jasminu, svjedokinja je rekla da je okrivljena kazala da je Jasmina pobjegla s dečkom u Francusku. - Na to sam rekla da ne vjerujem jer Jasmina nije bila takva, ne bi napravila takav skandal niti je imala razlog za bijeg, naglasila je svjedokinja te ustvrdila da se ne sjećam kako je Smiljana reagirala na njezinu tvrdnju.
Na upit okrivljene kada bi to ona s njom razgovarala o Jasmini ili je o njezinom odlasku u Francusku to samo čula, svjedokinja je rekla da nije sigurna.
- Znam da sam se srela s nekim, ali ne znam s kim sam razgovarala o odlasku Jasmine van, je li to bila okrivljena ili netko drugi, priznala je svjedokinja.
Na pitanje branitelja okrivljene, svjedokinja je pojasnila da u kuću Dominićevih nije ulazila nakon prepirke s okrivljenom, tako da nemam saznanja što se u obitelji događalo, osim tračeva.
- Nije mi poznato da bi prije toga netko u kući imao probleme, kršio zakon, ustvrdila je svjedokinja.
Govoreći o tome zašto se posvađala s okrivljenom još u mladenačkoj dobi, rekla je tek da je okrivljena ružno govorila o njoj.
- Ti znaš zašto, rekla je svjedokinja okrivljenoj.
Međutim, okrivljena je ustvrdila da se zapravo posvađala njezina pokojna sestra s majkom svjedokinje i zato su i one prekinuli druženja.
- Ne želim lagati na sudu, ali ne mogu prihvatiti ni da si ti to napravila, rekla je svjedokinja.
Govoreći o ocu okrivljene i žrtve, Martina Dominića, svjedokinja je rekla da je često radio na trenu, ali da je ipak uspjela steći dojam kako je jako volio svoje kćeri.
- Nisam ga srela nakon prijave nestanka tako da ne mogu reći za kasnije, rekla je Šamarija koju je zamjenica županijskog državnog odvjetnika pitala je li otac imao jednak odnos prema kćerkama, ali i napomenula da one nisu bile istog karaktera:
Smiljana je energična i dominantna, dok Jasmina nije bila takva.
Svjedok Vlado Matić, koji živi u selu do Palovcu, vodio je gostionicu, današnji Domino bar, u koju je zalazio pokojni Martin Dominić, otac okrivljen i žrtve.
- Nisam poznavao svu obitelj, a Martina sam znao i sa sportskih terena. Martin nije bio često u gostionici jer je radio vani, tako se pričalo. Bio je velikodušan, za pjesmu i šalu. Kad je popio, volio je pjesmu. Bio je dobar čovjek, pjevali smo skupa, puštali glazbu, a suze su mu pri tome znale ići, ali ne znam jesu li razlog pjesme ili nešto drugo. Nikad nije spominjao niti jednu kćer, rekao je svjedok.
Dok žrtvu nije poznavao, okrivljenu je znao jer je radila kao konobarica.
- Ljudi su znali pričati da je Jasmina nestala, da je vani, no nisam tome obraćao pažnju jer su i drugi otišli van. S obitelji o tome nisam nikada razgovarao, naglasio je.
Na upit zamjenice državnog odvjetništva kako se ponašala okrivljena kada je radila kod njega, što je bilo nakon 2000. godine, svjedok je rekao da ništa posebno nije primjećivao, kao i da nije primijetio da bi njezin otac radio nepodopštine.
-Kad bi popio, bio je dobričina, poštenjak. Njegova je bila pjesma, naglasio je svjedok, dodavši da za suprugu Katarinu znam samo da je radila u Njemačkoj, a ne zna koliko često bi dolazila.
I svjedok Ranko Dominić za Martina Dominića je je rekao da je bio dobar, uvijek veseo.
- Znao je zapijevati i popiti. Vozio sam ga 3-4 puta doma, razgovarali smo, ali nikada o nestanku kćeri. Ne sjećam se kad sam zadnji put vidio Jasminu. No, kad bih ga pitao, vidio sam suze u njegovom oku pa bi prekinuo Nikad ništa mi nije rekao o Jasmini, tek da to „tak kod nas“, ustvrdio je svjedok.
Svjedok Boris Kocijan, koji je u daljem srodstvu s okrivljenom i žrtvom budući da su njegov pokojni djed i njihova pokojna baka bili brat i sestra, rekao je da se družio s obitelji Dominić, posebno s Jasminom, koja je bila vedra i pozitivna osoba.
- Teško mi je reći godinu kada sam je zadnji put vidio, ali bilo je to krajem 90-ih, kad je radila u kafiću tijekom vikenda, dok je tjednom studirala u Zagrebu, rekao je svjedok.
Iz medija je tek saznao da je nestanak Jasmine prijavljen 2005. godine.
- Za Jasnimu sam pitao i oca Martina i majku Katarinu. Nisu mi ništa previše jasno kazali. Majka je rekla da je u Zagrebu, da će doći doma, da bude kuma djevojčici. A s Martinom sam se znao u kafiću sresti. Nije previše govorio, znao je plakati kad sam pitao za Jasminu jer nije znao gdje je, ustvrdio je svjedok.
S okrivljenom, kako je dodao, nije razgovarao nakon 1998. godine, a objasnio je i zašto.
- Bila je jedna situacija kada su se sestre posvađale. Tome sam bio slučajno prisutan. Nisam svađu vidio vidio, već ono što je uslijedilo. Bilo mi je 23 ili 24 godine kad sam ušao kod njih doma kao kod sebe doma. Nešto su vikale i tukle se u hodniku, ali to nisam vidio, samo sam čuo s hodnika koji oblika slova L. Jasminka je dotrčala van, viknula je da bježimo, bude nas „zatokla“. Vidio sam zatim Smiljanu. Kao da nije baš bila normalna, čudno je izgledala, loše, opasno, malo divljački. Nije imala zjenice, imala je slinu oko usta, bila je ljuta, rekao je svjedok te pojasnio da je u prvi trenutak bio skamenjen, a zatim je izašao van na dvorište pa doma, dok ne zna kuda su otišle Jasmina i Smiljana.
I on je o ocu Martinu govorio da je bio jako dobra osoba.
- Nakon nestanka, viđali smo se u kafiću, bio je veseljak, popio bi gemišt. Zagrlio bi me, rekao mi kroz suze „ti si pravi dečko“. Puštao je često Mišu Kovača, no nikad nije bio nasilan, već veseljak i bečar,ustvrdio je svjedok, dodajući da o nestanku Jasmine nije govorio, a na njegovo pitanje gdje je, otac bi odgovorio da ne zna i da mu nitko ništa ne govori.
Nakon 2005., kada je prijavljen nestanak Jasmine, puno puta je u prolazu susretao okrivljeno, obično prije posla, no jedva bi se pozdravili.
-Nikad nisam pitao za Jasminu. Možda sam sumnjao u nju, a ona je mene gledala rezervirano. U mojoj smo obitelji razgovarali o Jasmini. Svojoj sam supruzi govorio da mi je sve sumnjivo, iako nisam imao nikakvog dokaza. Na dan kada je nađen leš žrtve, bila je subota, a djeca su išla na prvu pričest. Nazvala me supruga i pitala kako sam znao, prisjetio se svjedok, dodavši da je okrivljenu zadnji put vidio u školi prošle godine kada ju je kriomice pogledao te mu se činila kao da je u redu.
Na upit branitelja okrivljene, ustvrdio je da je po zanimanju keramičar, kao i suprug Smiljane, no nisu konkurencija.
-Kad sumnjate na okrivljenu, jeste li znali da je Martin osuđen zbog nanošenja teškog ozljede, nasilja u obitelji? Zašto mislite da je okrivljena ubila, zapitao je branitelj, nakon čega je svjedok rekao da može sumnjati na temelju opisanog sukoba koji je vidio u kući.
Upravo u vezi tog sukoba pitanja mu je postavila i okrivljena, tvrdeći da je zapravo ona plakala i bježala.
-Nije istina. No, ja te ne osuđujem, daleko od toga, naglasio je svjedok.
Raspravu tijekom koje su oprečno opisivali svađu sestara, završila je okrivljena.
- Ako se dokaže da sam kriva, neka budem, no nikada nisam tada bila agresivna, ustvrdila je.
Suđenje se nastavlja 26. i 27. studenog saslušavanjem vještaka i novih svjedoka, među kojima će biti policajac, a na sud će biti pozvana i Katarina Dominič, majka okrivljene i žrtve, koja nije htjela svjedočiti u istrazi, a hoće li istu blagodat iskoristiti na sudu i time odmoći rasvjetljavanju mračne obiteljske tajne - tek će se vidjeti.
