Bivšim Tigrovima, nakon zatvorskih kazni, izrečena i novčana zbog ratnog zločina, i to milijun kuna! Foto: Ilustracija/Pixabay

Bivšim Tigrovima, nakon zatvorskih kazni, izrečena i novčana zbog ratnog zločina, i to milijun kuna!

Ivica Kruhoberec | 26.8.2020. u 13:24h | Objavljeno u Crna kronika
Izbori 24 - Batinic

Oko milijun kuna, od čega skoro 800.000 glavnice i 48.000 parničnih troškova, trebaju Republici Hrvatskoj solidarno isplatiti Željko Belina i Dejan Milić, bivši pripadnici Tigrova. Presudio je tako varaždinski Općinski sud pred kojim je Republika Hrvatska podnijela tužbu protiv Beline i Milića radi isplate iznosa od 794.559 kn, navodeći da su tuženici pravomoćnom i ovršnom presudom Županijskog suda u Zagrebu, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH od 29. listopada 2013. proglašeni krivim za kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, jer su 18. prosinca 1991. kao pripadnici 1. brigade Hrvatske vojske u službi, pucajući iz automatskih pušaka, pogodili Goranku Mileusnić, Veru Mileusnić i Blaženku Slabak te ih usmrtili na licu mjesta.

RH traži što je isplatila

Temeljem Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, RH je s Goranom Espenheimom sklopila nagodbu prema kojoj mu se na ime naknade štete radi smrti majke Vere Mileusnić i sestre Goranke Mileusnić obvezala isplatiti 237.800 kn, a taj se iznos uvećava za kamate te trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, tako da je na kraju oštećeniku 2014. isplaćeno ukupno 243.301 kn. Nadalje, temeljem istog zakona, RH je s Miroslavom Slabakom i Ivanom Slabakom 2015. sklopila nagodbu prema kojoj im se na ime naknade štete radi smrti supruge i majke Blaženke Slabak obvezala isplatiti 543.500 kn uvećano za kamate te trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, tako da je na kraju Miroslavu Slabaku, Ivanu Slabaku i Sanji Rajh isplaćeno 551.257 kuna.

RH se Belini i Miliću prvo obratila sa zahtjevima za mirno rješenje spora, što je Belina odbio, a Milić nije odgovorio. Budući da je Zakonom o službi u Oružanim snagama RH propisano da za štetu koju pripadnik Oružanih snaga u službi i u vezi s obavljanjem službe počini trećim osobama odgovara RH, koja ima pravo od pripadnika oružanih snaga tražiti povrat iznosa isplaćenog trećim osobama samo ako je pripadnik oružanih snaga namjerno ili iz krajnje nepažnje počinio štetu, pokrenut je takav postupak protiv bivših Tigrova.

Belina: Pričekati Ustavni sud

Protiveći se tužbenim navodima, Belina je u odgovoru na tužbu napisao da je nesporno da su proglašeni krivim za ratni zločin pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu, ali je protiv presude Vrhovnog suda RH od 29. listopada 2013. uložio ustavnu tužbu, koja do danas nije riješena pa predlaže prekid ovog postupka do donošenja odluke po ustavnoj tužbi.

Nadalje, ukazao je da ni na koji način nije sudjelovao u sklapanju nagodbi s obitelji Blaženke Slabak, kao ni s Goranom Espenheimom, niti je obaviješten o tome da su isti podnijeli odštetne zahtjeve, slijedom čega je dao prigovor neurednosti sklopljenih nagodbi jer nije jasno na što se odnose iznosi za koje su nagodbe sklopljene, niti jesu li utvrđene sve činjenice potrebne za utvrđenje visine štete. Tako da je Goranu Espenheimu priznato pravo na naknadu štete i zbog smrti sestre Goranke Mileusnić, a uopće nije razvidno je li između njih postojala trajnija zajednica života kao preduvjet za pravo na naknadu štete. Također, da mu nije poznato kada su bile isplate i u kojem iznosu pa isto opreza radi osporava.

Posebno je ukazao da u konkretnom slučaju ne može biti govora o solidarnoj odgovornosti tuženika jer je tijekom kaznenog postupka nedvojbeno utvrđeno da je ispalio samo dva hica, i to u Petra Mileusnića, kao i da nije pucao niti u koga drugog pa ne može odgovarati za štetu zbog usmrćenja drugih osoba.
- Nemoguće da netko s ispaljena dva hica usmrti tri osobe i rani jednu, ukazao je Belina u odgovoru na tužbu, dok je na pripremnom ročištu istaknuo još i prigovor zastare u odnosu na tražbinu isplaćenu Espenheimu.

Milić, koji nije podnio pisani odgovor na tužbu, izjavio je na ročištu da mu nije jasno za što ga RH tereti u ovom postupku jer da nije dokazano da je ubio ijednu osobu.

Jedinstvo u protupravnoj radnji

Odbacujući prigovor zastare, kao i druge prigovore, sud je zaključio kako je nesporno da su tuženici 2013. oglašeni krivima i osuđeni na zatvorske kazne što su 18. prosinca 1991. u Novskoj za vrijeme oružanog sukoba između regularnih oružanih snaga RH s jedne strane, te naoružanih srpskih paravojnih postrojbi i oružanih snaga tadašnje JNA s druge strane, kao pripadnici 1. brigade Hrvatske vojske, suprotno odredbama članka 3. stavak 1. točka a IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, oko 21 sat sa sada pokojnim Dubravkom Leskovarom, Ivanom Grgićem i Zdravkom Plesecom, krenuli prema kući Petra Mileusnića kako bi ubili sve koje zateknu, što su i učinili kao pripadnici HV-a.

- Stoga su u cijelosti neosnovani i neprihvatljivi navodi tuženika, i to Željka Beline da nikoga nije usmrtio, a jednako tako i Dejana Milića da nije dokazano da je ubio ijednu osobu… S obzirom na okolnosti slučaja, poglavito imajući u vidu prirodu štetne radnje kojom je šteta prouzročena, a koja nije posljedica ratnog čina niti je u izravnoj uzročnoj vezi s ratom te da na mjestu i u vrijeme stradavanja navedenih osoba prema raspoloživim podacima nije bilo ratnih operacija niti je mjesto bilo u neposrednoj funkciji vojnih operacija; po ocijeni suda ne radi se o ratnoj šteti…Iz obrazloženja presude Županijskog suda u Zagrebu proizlazi da su optuženi postupali s izravnom namjerom, odnosno da su bili svjesni protupravnosti, zabranjenosti svog postupanja, jer nisu imali pravo usmrtiti civilne osobe (Veru i Goranku Mileusnić te Blaženku Slabak). Dakle, iz navedenog proizlazi da tužiteljica ima pravo tražiti povrat iznosa štete koju je isplatila trećim osobama, zaključuje sud, upozorivši da „sudjelovanje u počinjenju navedenog kaznenog djela ima sadržajno obilježje jedinstva u protupravnoj radnji svih sudionika (za koje pojedinačno i precizno nije ni moguće utvrditi konkretan doprinos), zbog čega za štetu učinjenu takvom protupravnom radnjom tuženici odgovaraju solidarno“.|

Označeno u