U kaznenom predmetu protiv osumnjičenog Branimira Bunjca, vijeće varaždinskoga Županijskog suda ocijenilo je neosnovanom te je odbilo žalbu oštećene kao tužiteljice Jasne Rašić Motike, koja se žalila na rješenjem sutkinje istrage jer je odbila njezin prijedlog za provođenje dokaznih radnji protiv osumnjičenog Bunjca zbog kaznenog djela prijevare.
Pozajmio 1.500 eura
- Oštećena kao tužiteljica ne navodi zakonske žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer pobija pravilnost zaključka sutkinje istrage o nepostojanju osnovane sumnje da bi osumnjičeni Branimir Bunjac počinio kazneno djelo prijevare na opisani način, navodi se u rješenju vijeća.
Naime, kako tvrdi tužiteljica, Bunjcu je pozajmila iznos od 1.500 eura/11.301,75 kuna, koji joj je obećao vratiti kroz nekoliko mjeseci, ali to se nije dogodilo.
- Žaliteljica ističe da je sudu dostavila originalni izvod iz banke kao dokaz da je posudila novac osumnjičeniku, da nije nikad izjavila da kazneni progon protiv osumnjičenika u Švicarskoj nije bio moguć jer da tamo to nije kazneno djelo, a što se navodi u pobijanom rješenju te da je dostavila i dokumentaciju iz koje je vidljivo da je rok povrata pozajmice bio u siječnju 2021., iako je osumnjičenik bio sam sebi dao kao rok povrata 15. siječnja 2020. pa mu je ona produljila rok, a da je poslije, kada je ona tražila povrat, počeo iznalaziti razne isprike zašto ne može vratiti novac pa, između ostalog, navoditi i da je pola pozajmice bilo za Anu T., koja je u inkriminirano vrijeme živjela s njim u stanu u Irskoj, a koja mu se ne javlja, stoji u rješenju.
Vijeće navodi da je suprotno ovim, žalbenim navodima, sutkinja istrage pravilno zaključila da u konkretnom slučaju - unatoč postojanju duga osumnjičenika prema oštećenoj kao tužiteljici - ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičeni Bunjac počinio na štetu oštećene tužiteljice kazneno djelo prijevare.
- Protivno tvrdnjama žaliteljice, sutkinja istrage nije ni navela kao razlog nepostojanja osnovane sumnje to što oštećena kao tužiteljica nije sklopila pisani ugovor o pozajmici s osumnjičenikom, niti je u tom kontekstu uzimala u obzir kaznenopravni status inkriminiranog postupanja u Švicarskoj, iako je, doduše, pogrešno protumačila navode oštećene o tome, ali to je bez utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja. Naprotiv, sutkinja istrage u pobijanom rješenju pravilno utvrđuje da osumnjičenik duguje oštećenoj kao tužiteljici iznos od 1.500,00 eura/11.301,75 kuna, ali da postojanje duga zbog nedostatka bilo kakvih drugih dokaza po pitanju roka povrata pozajmice nije dostatno za zaključak o postojanju subjektivne namjere na strani osumnjičenika, objašnjava vijeće, naglašavajući da za ostvarenje kaznenog dijela prijevare - pa i na razini osnovane sumnje - nije dovoljno da počinitelj nije vratio pozajmicu.
Izlaz - parnični postupak
-U predmetnom slučaju oštećena kao tužiteljica prilaže preslike poruka Messenger s osumnjičenikom iz kojih proizlazi da mu je na njegov upit od 25. ožujka 2020. odmah pristala pozajmiti iznos od 1.500,00 eura/11.301,75 kuna, s time da je osumnjičenik predložio kao rok povrata 15. svibnja 2020., a njezin odgovor je bio: “ok”. Prema nastavku komunikacije do povrata očito ne dolazi, razlozi nisu vidljivi, a sama oštećena kao tužiteljica navodi da je osumnjičeniku dopustila dulji rok za povrat od onog koji je predložio osumnjičenik, ali ne navodi koji, ukazuje vijeće.
Iz daljnjih preslika poruka, kako se navodi, proizlazi da se oštećena javlja Bunjcu 15. rujna 2020. sa zamolbom da vrati novac, a on prolongira rok za siječanj 2021., zatim da u jednom momentu navodi da je dio iznosa posudio Ani T. s kojom je tad stanovao, a da mu se ona ne javlja, kao i nedefinirane razloga nemogućnosti povrata.
-Osim toga, prilikom ispitivanja kod Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu osumnjičeni je poricao da bi uopće pozajmio novac od oštećene kao tužiteljice te je tvrdio u bitnom da poruke o tome nisu dokaz jer da nisu autentične. Međutim, takvu njegovu obranu diskreditira konkretna i jasna Ana T., koja je prilikom obavijesnog ispitivanja u cijelosti potvrdila navode oštećene kao tužiteljice, uz obrazloženje da joj je sam osumnjičenik pokazao citirane poruke s oštećenom kao tužiteljicom, a isto proizlazi i iz bankarskih izvoda jer odgovaraju onom što navodi oštećena kao tužiteljica, naglašava vijeće.
Međutim, kako se nastavlja, sve navedeno je samo potvrda o postojanju duga osumnjičenika prema oštećenici kao tužiteljici, a što nije dovoljno za zaključak o postojanju prijevarne namjere u vrijeme pozajmice ni razini osnovane sumnje.
-Nedvojbeno, radi se o neriješenom imovinsko-pravnom odnosu između oštećene kao tužiteljice i osumnjičenika, koji se rješava u okviru parničnog postupka, a za pokretanje kojeg oštećenici kao tužiteljici nije zapreka predmetna odluka, zaključuje vijeće.
Kazneno djelo prijevare za koje je prijavljen bivši saborski zastupnik Živog zida, koji se bio iselio u Irsku, može se počiniti samo s izravnom namjerom. - Da bi bila ostvarena obilježja ovog kaznenog djela, potrebno je dokazati da je na strani počinitelja već u vrijeme sklapanja konkretnog posla, postojala prijevarna namjera, dakle svijest i volja da svojim postupanjem oštećenu kao tužiteljicu dovede u zabludu time što bi joj obećao nešto što uopće nije imao namjeru napraviti zbog čega bi ona na štetu svoje imovine poduzela ili ne poduzela određenu radnju, konkretno dala mu pozajmicu u iznosu u kojem bi on stekao protupravnu imovinsku korist, ukazuje vijeće.
