Sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda objavilo je nepravomoćnu presudu u aferi Spice - Damir Polančec i sedmorica suokrivljenika oslobođeni su optužbe da su novcem Podravke pokušali preuzeti vlasništvo te tvrtke, piše Večernji.hr.
Na zagrebačkom Županijskom sudu počela je objava nepravomoćne presude u aferi Spice. Za sada je sudac Siniša Pleše, predsjednik sudskog vijeća počeo s čitanjem činjenicnog opisa te je naveo da su Darko Marinac, Zdravko Šestak, Josip Pavlović i Srđan Mladinić krivi za zloporabu položaja.
Marinac je osuđen na dvije godine zatvora i mora Podravci platiti 65 milijuna kuna. Šestak je osuđen na 10 mjeseci zatvora što mu je mijenjano radom za opće dobro. Pavlović je osuđen na devet mjeseci zatvora što mu je također mijenjano radom za opće dobro. Mladinić je uvjetno osuđen na šest mjeseci zatvora uz rok kušnje od dvije godine. Solidarno njih trojica Podravki moraju platiti 10,7 milijuna kuna, a moraju platiti i troškove vještačenja i sudskog postupka.
Damir Polančec, Darko Marinac, Milan Horvat, Josip Pavlović, Srđan Mladinić, Zoran Marković i Saša Romac oslobođeni su optužbi za zločinačko udruživanje.
Inače, Horvat je tijekom postupka navodio kako je Miroslav Kutle bio dugogodišnji i veliki klijent Fime.
- Kutle je bio naš VIP klijent od 1996. do 2010. godine, a mislim da ne moram, ali ću naglasiti, koliko je diskrecija važna u radu s takvim klijentima - rekao je Horvat.
U sklopu suradnje s Kutlom, kako je dodao Horvat, Fima je 2000. godine, nakon uhićenja kontroverznoga zagrebačkog poduzetnika hercegovačkih korijena, preuzela na upravljanje značajan dio njegove imovine.
– Kada bih uspoređivao poslovanje Fime s Podravkom i poslovanje Fime s Globus grupom gospodina Kutle, mogu reći da je poslovanje s Kutlom i njegovom imovinom iziskivalo mnogo veći angažman Fime nego poslovanje s Podravkom, jer je upravljanje imovinom gospodina Kutle obuhvaćalo više od 20 poduzeća, a neka od njih imala su vrlo veliku vrijednost kapitala, veći broj zaposlenih i veći obim, ali i raznovrsnu poslovnu aktivnost – objasnio je Horvat.
Da je odnos između Fime i Kutlea uistinu bio zahtjevan, složen i dugotrajan, zorno se vidi iz Horvatove kronologije dijela međusobnih odnosa, koja seže još u 1998. godinu. Tada su Miroslav Kutle i zagrebačko poduzeće Juror, kao kupac, sklopili ugovor o prodaji 91 dionice Kutline Globus grupe ukupne nominalne vrijednosti od 91 tisuću kuna. U ugovoru je utvrđeno da će kupoprodajna cijena za dionice, kao i način plaćanja, biti određeni naknadno. Tvrtka Dragun napravila je procjenu u travnju 1999. godine na 220 milijuna kuna.
Potraživanja koje je Kutle imao od Jurora na temelju ugovora o kupoprodaji dionica Globus grupe ugovorno je u listopadu 1999. ustupio Darku Tošiću iz Dubrovnika uz naknadu koja je utvrđena dodatkom ugovora na iznos od 8,4 milijuna DEM. U ožujku 2001. sklopljen je drugi dodatak ugovora o prodaji dionica društva Globus grupa iz 1998. godine, i to između prodavatelja Tošića i Milana Horvata, direktora Jurora, čije je sjedište 2000. godine premješteno iz Zagreba u Varaždin. U tom dodatku utvrđeno je da se temeljem izmijenjenih okolnosti vrijednosti dionica kupoprodajna cijena utvrđuje u iznosu koji ne može biti manji od 8.4 milijuna DEM ni veći od 11 milijuna DEM, plativo u kunama u beskamatnim obrocima prema dinamici koju će ugovorene strane utvrditi naknadno.
U ožujku 2003. sklopljen je sporazum o prijenosu potraživanja između Kutle, kao ustupatelja, i Tošića, kao primatelja, koji je potvrdio da nema potraživanja od prvoga, kao i da su Tošić i Juror u siječnju 2001. sklopili ugovor o zajmu. Isto tako utvrđeno je da je Tošić primio 400 tisuća DEM i 800 tisuća kuna od Fime i Jurora, kao i da su potraživanja ustupatelja Kutle od Fime (ustupljena primatelju Tošiću) u međuvremenu u cijelosti zatvorena. Slijedom navedenog, stranke su sporazumno utvrdile da primatelj Tošić prenosi potraživanja od Fime na Ivana Čuljka, sljedećeg vjerovnika Miroslava Kutle, koji je dao zajam Anti Nobilu od milijun kuna, u vezi s čime je sklopljen i ugovor o cesiji između Čuljka, kao cedenta, Nobila kao cesionara i tvrtke Tar.
Ugovorom o preuzimanju ispunjenja iz svibnja 2007. godine između dužnika Fima grupe, zastupane po predsjednici NO-a Ljiljani Weisbarth, i preuzimatelja Milana Horvata, utvrđeno je da je Fima grupa vjerovniku Čuljku dužna 28 milijuna kuna. Istodobno, Horvat postaje vjerovnik dužnika, Fima grupe, u visini od 17 milijuna kuna te odgovara dužniku Fima grupi za cijeli iznos od 28 milijuna kuna ako pravodobno ne ispuni obvezu prema vjerovniku Čuljku. Spomenutih 17 milijuna kuna u kolovozu 2007. Horvat je pozajmio Borisu Vidiću asignacijom s računa Fima grupe, a asignant Fima grupa obavljenim plaćanjem podmiruje svoju obvezu asignantu Horvatu. Krajem iste godine Čuljak daje izjavu da nema nikakvih financijskih potraživanja od Fima grupe.
Pregovori Horvata i Kutle.
– Iako su se nositelji potraživanja mijenjali, a posljednji je bio Čuljak, ja sam dugi niz godina osobno pregovarao s Kutlom o smanjivanju duga Fima grupe prema njemu s obzirom na obim i kvalitetu posla koji smo radili, a koji on nije plaćao, već smo mnogo naših međusobnih odnosa kompenzirali. Mi u Fimi napravili smo velik posao za njega, ali i on je veličinom imovine koja nam je povjerena na upravljanje doprinio financijskom i kapitalnom razvoju Fima grupe. Na posljednjim pregovorima krajem 2006. godine i u prvoj polovici 2007. godine Kutle je tražio da mu se isplati tih 28 milijuna kuna, koje je posredstvom Čuljka potraživao od nas. Krajem pregovora uspio sam iznos duga spustiti na 17 milijuna kuna, što je bilo jako dobro za Fima grupu, a i Kutle je bio zadovoljan, s obzirom na sve odrađeno za njega, što će mu taj novac biti gotovinski isplaćen – ustvrdio je Horvat naglašavajući da nikada nije prema uputi Darka Marinca i Saše Romca realizirao plaćanje 17 milijuna kuna posredstvom Vidića, suosnivača i člana Uprave City Express, u namjeri pribavljanja nepripadne imovinske koristi za bivše čelnike Podravke, kako mu se to stavlja na teret optužnicom u slučaju “Manager”.
