Mjesecima su slale molbe, odlazile na razgovore za posao i redovito dobivale odbijenice – ne samo zato što nisu imale iskustva, već i zbog toga što su – žene, govore nam Andreja Liplin Rojc i Karmen Kračić, vozačice kamiona u PZC-u Varaždin.
- Bilo je dosta teško. Odgovor bi uvijek bio ‘nazvat ćemo vas’, ali nikad ne bi nazvali. Jednom su mi odgovorili kako trenutno ne traže nikoga za uredske poslove, nisu ni pročitali moju molbu. Bilo je situacija da mi direktno kažu kako žene ne primaju. Danas, srećom, toga više nema – ispričala je Liplin Rojc. Prisjetila se i razgovora za posao u PZC-u, u kojem je već više od pet godina.
- Pričala sam telefonski s tadašnjim šefom, tražili su vozača za zimsku službu. Nabrojila sam iskustvo, da sam vozila šleper, cisternu, prikoličara... Prvo je ostao zapanjen i nije znao što bi rekao.
Potom mi se ispričao, rekavši kako nikad nije bio u situaciju da mu se žena javi za taj posao. Bilo mi je malo smiješno, ali i simpatično. Mislim da mu je bio šok, kao i dečkima kad sam došla u firmu – priča nam kroz smijeh.
Karmen Kračić je u PZC-u godinu i pol.
– Završila sam za srednju školu za vozača, ali svi su tražili radno iskustvo. Ovdje sam konačno dobila priliku raditi. Na Andreju su se privikli, sad se privikaju na mene – smije se Karmen, koja još nije zadužila svoj kamion. Andreja je završila srednju školu za tehničara cestovnog prometa i prekvalifikaciju za vozača. Oduvijek voli vožnju, ali bez iskustva teško se zaposliti.
– Radila sam razne poslove, prije PZC-a vozila sam za jednu tvrtku po cijeloj Hrvatskoj i nešto malo vani. Zadnjih šest godina bavim se time. Razlika između muškaraca i žena u ovom poslu još uvijek ima, govori...
O kakvim se razlikama radi, kako su prihvaćene u muškoj ekipi, tko vozi kad se ide na more, pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
