Svih osmero hrvatskih državljanina izjasnilo se nedužnima na sudu u Zambiji pred koji su prvi put izvedeni od kada su početkom prošlog mjeseca pritvoreni zbog sumnji na pokušaj trgovanja djecom iz Konga, dok oni tvrde da su ih htjeli posvojiti i za to su ishodili potrebnu dokumentaciju dijelom i u Varaždinu.
Četiri hrvatska para, prema navodima portala Mwebantu, privedena su u policijskoj postaji Chifubu zbog sumnje na trgovinu četvero djece podrijetlom iz Demokratske Republike Kongo (DRC) u dobi od jedne godine do tri godine i tri mjeseca.
-Istražni službenik dobio je informaciju da postoje tri bijelca koji su rezervirali sobe u pansionu Spree u Kansenshiju. Viđeni su sa četvero male djece kongoanskog podrijetla. Odmah je obaviješten regionalni imigracijski službenik Steward Chiyaka kako bi organizirao da imigracijski službenici prate policijske službenike u istragama. Plan je bio zaustaviti ih kod Simon Mwansa Kapwepwea u vrijeme prijave”, rekao je za portala Mwebantu časnik Copperbelta Peacewell Mweemba.
Slijedom toga, imigracijski službenici su u međunarodnoj zračnoj luci Simon Mwansa Kapwepwe presresti i uhititi četiri hrvatska para zajedno sa četvero djece. Parove je uhitila i zadržala policija, dok su djeca odvedena u ustanove socijalne skrbi na zbrinjavanje.
“Podatci su im kako slijedi Damir Magić star 44 godine i njegova supruga Nadica Magić stara 45 godina, koji su bili sa svojim navodno posvojenim djetetom Beatrice – Magic starom 1 godinu i 3 mjeseca iz DR Konga, zatim Zoran Subošić star 52 godine i njegova supruga Azra Imamović Subošić stara 41 godinu, oboje hrvatski državljani, sa svojim navodno usvojenim djetetom Mariellom Kalinde- Imamović Subošić starom 3 godine iz DR Konga, Ladislav Peršić star 42 godine sa suprugom Aleksandrom Peršić star 40 godina, hrvatski državljani, s navodno posvojenim djetetom Kona Asnate- Peršić starom 3 godine te Noa Kraljević star 45 godina i supruga Ivona Kraljević stara 36 godina, hrvatski državljani, s njihovim navodnim posvojenim djetetom Jeanom Val-Kraljevićem starim 3 godine iz DR Konga”, rekao je.
Mweemba je rekao da preliminarne istrage pokazuju da dokumenti u vezi s posvajanjem četvero djece za koje se vjeruje da su izdana od strane kongoanskih vlasti nisu autentični te je u tu svrhu angažiran ured generalnog konzulata DR Konga preko ureda regionalni imigracijski službenik, Chiyaka Steward.
Sud bi trebao utvrditi radi li se o posvajanju, kako tvrde pritvoreni, ili pokušaju trgovanja djecom, kako sumnjaju zambijski policajci, koji ukazuju na krivotvorene dokumente.
Dio dokumentacije ovjeravan je i na Općinskom sudu u Varaždinu. Zašto? Odgovor na to pitanje, kao i ona u vezi postupka ovjere dokumentacije, očekuju su uskoro. Naime, danas ili najkasnije sutra, varaždinski Općinski sud će priopćiti kako je ovaj kontroverzni slučaj došao do njega, odnosno što je točno s njim u vezi radio te je li pri tome sve napravljeno kako treba ili nije. Kako bilo zacijelo je barem jedan par s područja nadležnosti varaždinskog suda.
Demokratska Republika Kongo zabranjuje međunarodna posvojenja djece. Zato su parovi po djecu išli u Zambiju (ili ponekad Keniju) kao mjesto primopredaje. To govori da su znali što rade, a nevidljivost tako usvojene djece za javne institucije u Hrvatskoj mogla bi biti jedna od većih motiva za njihovo postupanje, nevidljivost koja je posebno nužna ako niste u registru posvojitelja, kao što neki od parova nisu.
Međutim, ako bi i pretpostavili da su parovi, unatoč svemu što ukazuje na kupovinu djece, imali dobronamjerne motive, odnosno da im je dobrobit djeteta najvažniji, postavlja se pitanje je li to opravdanje za ulazak u proceduru koja možebitno potiče i hrani aparat uključen u trgovanje ljudima, to tim više što se radi o osobama kojima javne politike i zakonodavni okviri ulaze u njihov profesije (među pritvorenima je i djelatnica Ustavnog suda).
Unatoč tome, čini se da nisu imali nikakvih problema ni sa zakonitošću ni s etičnošću svojih postupaka. I ne samo oni. Naime, kao što dokazuje i istup predsjednika Vrhovnog suda, šokantna je i nesnalažljivost te izostanak koordinacije javnih institucija, koje očito naučene na rad u sivoj zoni, nisu odviše revne na možebitne upitne procedure koje se obavljaju. Zato se i dogodilo da se potpuno "zaboravilo" na nužnost provjere autentičnosti dokumentacije čija je valjanost potvrđena.
