Preširoke granice parka prirode koje bi obuhvatile naseljena područja, dodatna administracija koja će se odraziti na gospodarsku djelatnost, preko 90 posto zemljišta u privatnom vlasništvu samo su neki od problema koji zabrinjavaju članove Saveza udruga privatnih šumovlasnika Varaždinske županije, a zbog ponovno pokrenute inicijative da se Ivanščica, Strahinjčica, Maceljsko gorje i Ravna gora proglase Parkom prirode. Naime, cijelo područje općine Bednje, veliki dio općina Klenovnik i Donja Voća te gradova Lepoglave i Ivanca nalazilo bi se unutar granica dotičnog parka prirode. Kako je rekao, mr. sc. Miljenko Županić na tribini održanoj u Lepoglavi u organizaciji Saveza udruga privatnih šumovlasnika Varaždinske županije, ostali parkovi prirode u Hrvatskoj ne pokrivaju naseljena područja i većinom se radi o površinama u državnom vlasništvu.
Čak 90 posto površine - privatno
- Kod nas se radi o 90 posto površina u privatnom vlasništvu koju čine šume i poljoprivredne površine. Područje je gusto naseljeno, a opet je i priroda očuvana. To znači da znamo održivo gospodariti tim površinama. Teza da se samo zaštitom može zaštiti je pogrešna. Ljude treba stimulirati za nastavak održivog gospodarenja. Istina, moći će se razvijati turizam, no koliko će se ljudi odlučiti za tu granu je pitanje. Bit će tu dodatnih komplikacija i veća je vjerojatnost da će se ljudi iseliti - kaže Županić, inače tajnik Saveza udruga privatnih šumovlasnika Varaždinske županije, dodavši da bi bilo bolje proglasiti područje regionalnim parkom koji ima niži nivo zaštite.
Na tribini je među ostalim istaknuto kako novi strateški dokumenti doneseni u sklopu EU zelenog plana ne prepoznaju važnost održivog gospodarenja već prednost daju zaštiti prirode tj. bioraznolikosti. Iz Udruge upozoravaju da će takva politika narušiti ravnotežu jer se u drugi plan stavljaju društvene i ekonomske sastavnice održivosti što će imati negativne učinke kako na vlasnike šuma tako i na cijeli lanac vrijednosti u šumarskom sektoru.
- U državama s velikim udjelom prirodnih šuma, kao što je Hrvatska, zabranit će se ili ograničiti gospodarske aktivnosti u šumama. To će uz negativan utjecaj na šumarstvo i povezane industrije, koje su većinom vezane uz ruralna područja, dovesti do dodatne depopulacije. Posebno se to odnosi na Strategiju za šume za koju je većina država članica EU u kojima je šumarstvo značajna gospodarska grana, zaključila da njezina provedba ugrožava dugoročnu održivost europskih šuma i šumarstva. Zato traže reviziju te strategije – naglasio je mr. sc. Zdenko Bogović, predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika.
Ograničenja u svim granama gospodarstva
Hrvatska već provodi mjere zaštite prirode u području ekološke mreže Natura 2000, koja u Hrvatskoj pokriva 37 posto kopnene površine, a od toga su 50 posto šume. Po najnovijim pravilnicima MINGOR-a sukladno Direktivama o pticama i staništima, u prosjeku se zabranjuje, odnosno smanjuje obujam sječe za 30 posto. Iz Udruge upozoravaju da će se time u narednim godinama značajno utjecati na tržište drvnih sortimenata te će zbog nedostatka sirovine sigurno doći do otpuštanja radnika i zatvaranja pojedinih poslovnih subjekata.
- Uz sve navedeno postoje i zaštićena područja prema našem Zakonu o zaštiti prirode, koja opet donose posebna ograničenja vlasnicima zemljišta. Tu je sada i nedavno pokrenuta inicijativa o osnivanju parka prirode na području sjevera Hrvatske, no izraženo je veliko nezadovoljstvo vlasnika šuma i ostalog zemljišta jer se u javnost prenosi kako su inicijatori osobe s tog područja što je netočno, već su isti političari koji se koriste populističkim metodama. Nitko ne spori da predmetno područje sjevera Hrvatske izuzetno krasi biološka i geološka raznolikost, ali je isto tako nepobitno da je to područje od davnina gusto naseljeno i da su ti ljudi koji tamo žive, a ujedno su i vlasnici tih zemljišta, očuvali tu raznolikost. To je razlog zašto iskazujemo sumnju u prednosti koje bi zaštita tog područja pružila žiteljima, a pogotovo ako se u obzir uzmu i ograničenja u svim granama gospodarstva i života koje takva zaštita povlači za sobom. Osim ograničenja u korištenju zemljišta, zaštićena područja u pravilu postaju i nepovoljna za bilo kakve gospodarske investicije jer se zahtijevaju posebni administrativni postupci prilikom izdavanja dozvola koji uvjetuju provedbu posebnih studija utjecaja na okoliš – upozorio je Županić te se zaključilo na tribini da bi bilo bolje sve te financije usmjeriti na poticanje tradicionalnog gospodarenja šumama i poljoprivrednim zemljištem kojim bi se vratio specifični izgled krajobraza tog područja, a samim time i očuvala raznolikost.
Na upit kakvi stav imaju jedinice lokalne samouprave po pitanju proglašenja dotičnog parka koji će prolaziti njihovim područjem iz Grada Lepoglave su nam dogovorili da je gospodarski segment i mišljenje ljudi koji žive na tome području važniji.
- Proglašenje Parka prirode u pripremi je već niz godina i nismo niti korak bliže samom donošenju odluke. Vjerujem da je razlog kompleksnost samog zakonodavnog okvira, a i nemogućnost prepoznavanja realnih benefita koje će imati stanovništvo obuhvaćeno Parkom. Do sada niti sa samim Gradom Lepoglava nije održani niti jedan konkretan sastanak gdje bi se istaknula prava opravdanost. Mislim da se do sada više govorilo o znanstvenom - stručnoj analizi, a manje o pravom gospodarskom segmentu, a mislim da je ovo drugo ipak najbitnije. Jer sve što se radi ipak mora biti za korist ljudima. Treba čuti sve relevantne sudionike, prije svega stanovnike kako bi se donijela ispravna odluka, naročito kada odluku o tome donosi netko tko to gleda na politički način, u ovom slučaju Hrvatski Sabor - kaže gradonačelnik Grada Lepoglave Marijan Škvarić dok iz Grada Ivanca odgovaraju da nisu uopće upoznati s kartom iz koje bi mogli iščitati granice planiranoga parka prirode niti imaju saznanja koje su to površine na administrativnom području grada Ivanca koje bi trebale ući u obuhvat Parka prirode Ivančica pa stoga niti ne mogu komentirati ovu tematiku.
Granice parka ipak preširoke?
Iz Varaždinske županije naglasili su reviziju stručne podloge, no smatraju da proglašenje Parka za stanovnike tog područja neće značiti ništa bitno u smislu da bi trebali mijenjati svoj način života pa podržavaju inicijativu proglašenja.
- Granice parka koje su bile predviđene prvom verzijom studije sigurno su “preširoke” i zasigurno slijedi revizija. Upravo je znanstveni skup bio održan s ciljem da se vidi gdje smo danas. Mišljenja smo da za stanovnike tog područja to neće značiti ništa bitno u smislu da bi trebali mijenjati svoj način života, jer park prirode ima mnogo manju razinu zaštite od nacionalnog parka. No, značit će mnogo u smislu revitalizacije ovog područja koje polako odumire i koje mladi napuštaju. Naravno da se stvari u prostoru neće događati bez znanja žitelja, tako da vjerujemo da će svi dionici biti uključeni u sam proces donošenja odluke o tome hoće li se predmetni prostor zaštititi, o čemu će završnu riječ dati struka i Zavod za zaštitu prirode i okoliša - zaključili su iz Županije.
