- Varteks je od 1965. godine, kada sam se u njemu zaposlio, pa do 2005. godine, kada sam otišao, izvezao odjeće u vrijednosti od 1,25 milijarde dolara, i to na tržišta zapadne Europe, SAD-a i tome slično, dakle gotovo isključivo konvertibilna, bez Slovenije, BiH, Srbije, Makedonije... A danas se gotovo polovica poduzeća prodaje za svega pet milijuna eura - ukazuje to Josip Tot, danas umirovljenik iz Varaždina, koji je u vanjskoj trgovini Varteksa radio od 1965. do 2005. godine, krećući od mjesta pripravnika pa do direktora i člana uprave još uvijek najvećeg hrvatskog tekstilnog poduzeća, barem što se tiče broja zaposlenih, kojih je gotovo 1.300.
U Varteksu se zaposlio 1. ožujka 1965., kada je upisao treću godinu fakulteta, a nedugo nakon što se oženio.
- U to vrijeme generalni direktor Varteksa bio je moj očuh Mirko Peharda, koji je prije toga bio je potpredsjednik Kotara Varaždin. On je bio bratić Janka Peharde, dugogodišnjeg direktora Koke. U Varteksu sam počeo kao pripravnik, a onda sam otišao u izvozni odjel koji je tada kretao u razvojne programe, tako da nas je bila nekolicina. Krenuo sam kao pomoćni referent, pa referent, samostalni referent do šefa poslovnice. Ivan Šebalj, koji je bio najbolji direktor u povijesti Varteksa, dao je 1970. nalog da se boljom stimulacijom riješi problem ljudi u izvoznom odjelu koji je 1971. prerastao u Vartimpeks. Njegov prvi direktor bio je Vlado Košćec, dok sam ja bio predsjednik Radne zajednice. Košćec je 1978. otišao u Komercijalnu banku koja se kasnije zvala Varaždinska banka, a na njegovo je mjesto došao i zadržao se godinu dana Tomislav Stilinović, koji je kasnije bio direktor Gethaludsa. Iza njega je došao Dinko Jelinić, koji je od 1962. do 1965. bio komercijalni direktor u Varteksu, a 1966. otišao u Astru, prisjeća se Tot.
Što je još o povijesti varaždinske tekstilne tvrtke rekao Josip Tot, pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
