Oslobođenje Varaždina jedna je od glavnih prekretnica ne samo Domovinskog rata nego i stvaranja mlade hrvatske države. Oružje zarobljeno predajom 32. korpusa JNA hrvatska je vojska dobila dotad najveću količinu tenkova, oklopnih vozila, streljiva i drugog naoružanja.
To je bila ključna prekretnica za daljnji tijek ratnih djelovanja na području Hrvatske, sve do završnih akcija Bljeska i Oluje. Zaplijenom oružja u Varaždinu hrvatska je obrambena moć povećana sedam puta u odnosu na razdoblje prije 15. rujna 1991. Najveći dio ratne opreme i tehnike odmah je upućen na prvu liniju bojišta od Vukovara do Dubrovnika.
Ratna zbivanja u Varaždinu trajala su relativno kratko, u samo tjedan dana od 15. do 22. rujna. Za konačno oslobođenje grada te predaju i odlazak pripadnika JNA presudni su bili brojnost, organiziranost i borbena nadmoć hrvatskih branitelja i dragovoljaca, na čelu s ratnim zapovjednikom obrane grada umirovljenim pukovnikom HV-a Ivanom Rukljićem. Zajedničkim su snagama pružili otpor vojsci koja je raketirala brojne ciljeve u gradu, među kojima su bili gradska vijećnica i varaždinska bolnica.
Uoči 28. proslave Dana oslobođenja Varaždina i Dana branitelja Varaždinske županije svoja sjećanja na dane rata u Varaždinu podijelili su neki od glavnih sudionika događanja: Goran Mihalić i Ivo Loborec, pripadnici proslavljene specijalne jedinice varaždinske policije "RODA", Vjeran Rožić, pripadnik 104. brigade HV-a i Krešimir Čop, član Kriznog štaba Varaždina.
Krešimir Čop poznat je i kao zapovjednik dragovoljačke oružane skupine Orion, a u svojem osvrtu govori o zbivanjima koja su prethodila akciji oslobađanja grada. Prema njegovu kazivanju ljudi su se na terenu počeli organizirati već krajem 90-te tako da je i Orion formiran u prosincu 1990. godine.
