Ovih dana možda i najvažnije ustavnopravno pitanje koje se postavlja je može li Državno izborno povjerenstvo, odnosno Ustavni sud poništiti izbore za Hrvatski sabor zbog sudjelovanja predsjednika Republike u izbornoj kampanji u predstojećim izborima? Nesporno je i oko toga postoji široki konsenzus profesora ustavnog prava i Ustavnog suda da predsjednik ne može biti kandidat u parlamentarnim izborima i da ne bi trebao sudjelovati u političkim aktivnostima, odnosno u izbornoj kampanji, u korist bilo koje političke stranke tako dugo dok obnaša tu dužnost.
Navodi to prof. dr. Robert Podolnjak, ustavni stručnjak i kandidat na zajedničkoj listi Mosta i Hrvatskih suverenista, koji daje opširan osvrt na to što zapravo (ne) može Ustavni sud, koji donosimo u nastavku.
- Kao Damoklov mač nad ovim izborima visi prijetnja poništenja izbora u slučaju da predsjednik (ili neka politička stranka) ne bi poštivao upozorenje Ustavnog suda u kojem stoji da će se Sud „koristiti svojim ovlastima iz članka 89. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, od obavještavanja javnosti do poništavanja svih ili pojedinih izbornih radnji i odluka, počevši od kandidacijskog postupka pa nadalje.“
U članku 89. Ustavnog zakona stoji: „Kad se utvrdi da sudionici u izborima postupaju protivno Ustavu ili zakonu, Ustavni sud će o tome obavijestiti javnost putem sredstava javnog priopćavanja, po potrebi upozoriti nadležna tijela, a u slučaju povrede koja je utjecala ili je mogla biti od utjecaja na rezultat izbora, poništit će sve ili pojedine izborne radnje i odluke, koje su prethodile takvoj povredi.“
I bivša predsjednica Ustavnog suda profesorica Jasna Omejec je prije nekoliko dana ustvrdila da bi „poništila izbore“ i da se nada da će to učiniti suci Ustavnog suda ako se predsjednik i stranka koja ga je istakla kao kandidata za predsjednika Vlade ne bi pridržavali Upozorenja.
Državno izborno povjerenstvo, odnosno Ustavni sud , mogu poništiti izbore. Međutim, Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor navodi da će DIP (odnosno USUD kada odlučuje o žalbi na rješenje DIP-a) „poništiti izbor i odrediti rok u kojem će se izbor ponoviti“ u slučaju „ako ne postoji mogućnost ponavljanja poništenih radnji ili ako se nepravilnosti odnose na postupak glasovanja, a bitno su utjecale, odnosno mogle utjecati na rezultat izbora“.
U dosadašnjoj praksi DIP-a te su se nepravilnosti u pravilu odnosile na situacije kada su poništeni izbori na određenom biračkom mjestu, na kojem je broj glasačkih listića u kutiji bio veći od broja birača koji su glasovali prema evidenciji biračkog odbora. U svakom slučaju poništenje izbora se odnosi na situacije kada ne postoji mogućnost ponavljanja poništenih radnji, odnosno kada se nepravilnosti odnose na postupak glasovanja. Ni prvo, a niti drugo ne može se primijeniti na istupe i politički govor u izbornoj kampanji.
Prije 15 godina Venecijanska komisija je izradila izvješće o poništenju izbornih rezultata te je za potrebe izvješća zatražila odgovore od pojedinih država o tome da li i u kojim situacijama ustav i zakoni te države predviđaju poništenje izbora.
Iako se formulacije u zakonodavstvu ili sudskoj praksi pojedinih država razlikuju, u izvješću se navodi kako su u gotovo svim zemljama glavni kriteriji da su se povrede dogodile u izbornoj jedinici tijekom provedbe glasovanja ili tijekom utvrđivanja izbornih rezultata, što je učinilo nemogućim utvrditi volju birača, odnosno da su nepravilnosti i povrede mogle utjecati na rezultate izbora. To je u skladu s Kodeksom dobre prakse u izbornim stvarima, prema kojem „žalbeno tijelo mora imati ovlasti poništiti izbore ako su nepravilnosti mogle utjecati na ishod“.
U odgovoru hrvatskih stručnjaka na upite u svezi ustavnih i zakonskih odredbi o mogućem poništenju izbora u Hrvatskoj ključni odlomak navodi:
„Povreda izbornog zakona može biti razlog za poništenje izbora ako je povreda utjecala ili mogla utjecati na rezultate izbora. Važno je reći da ni Državno izborno povjerenstvo, a niti Ustavni sud nemaju zakonske ovlasti poništiti izborne rezultate ako su se prekršaji dogodili u predizbornoj kampanji. Jedino što mogu učiniti je utvrditi da su se ta kršenja dogodila i da su ona bila protivna pravilima poštene izborne kampanje.“
U to vrijeme (2009.) profesorica Omejec je kao predsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske bila i zamjenica člana Venecijanske komisije iz Hrvatske. Kako su odgovore za pojedine države pisali članovi i stručnjaci Venecijanske komisije iz tih država smatram da je u tome sudjelovala i prof. Omejec.
Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da prekršaji koji su se dogodili u izbornoj kampanji, a to je ono čemu svjedočimo svakodnevno (iako formalno kampanja nije započela) ne mogu biti temelj za poništenje izbornih rezultata. Uostalom, logika nam govori da nepravilnosti i kršenja izborne promidžbe koja se događaju, bilo od predsjednika ili neke političke stranke, odnosno kandidata, ne mogu se objektivno kvantificirati u smislu koliko su ili jesu li bitno utjecale, odnosno mogle utjecati na rezultat izbora. Pretpostavimo da su izbori 17. travnja provedeni u skladu s Ustavom i zakonom – nije bilo izbornih prijevara, nije bilo nepravilnosti u radu biračkih odbora i izbornih povjerenstava, svi glasovi su ispravno brojani i mandati dodijeljeni u određenoj izbornoj jedinici. Bi li tada DIP ili Ustavni sud mogli poništiti izbore zbog političkog govora predsjednika Republike u kojem on opetovano govori da će biti kandidat za predsjednika Vlade određene političke opcije ili govora u kojem će kontinuirano napadati drugu političku opciju, obrazlažući takvu odluku na način da je predsjednikov govor utjecao ili mogao utjecati na rezultat izbora? Bilo bi to apsolutno neprihvatljivo i arbitrarno, jer se ni na koji objektivan način ne može ustanoviti u kojoj bi mjeri i u čiju korist politički govor predsjednika utjecao na rezultate izbora. DIP, odnosno Ustavni sud kaznili bi pritom političke stranke i njihove kandidate, kao i nezavisne liste, iako su ti sudionici izbora u potpunosti poštivali Ustav i zakon tijekom izbornog postupka. Međutim, DIP, odnosno Ustavni sud, imaju pravo i dužnost upozoravati predsjednika Republike da se suzdrži od političkih istupa u korist ili protiv neke političke opcije tijekom izborne kampanje za predstojeće parlamentarne izbore.
Poništenje izbora u cijelosti iznimno je rijedak događaj u europskim demokratskim državama, jer bi to značilo da su se dogodile tako značajne nepravilnosti da su one mogle bitno utjecati na rezultat izbora. Rijedak primjer u tom pogledu odnosi se na 2. krug austrijskih predsjedničkih izbora 2016. kada je te izbore poništio Ustavni sud. Tada je Alexander Van der Bellen iz Stranke zelenih za svega nešto više od 30 tisuća glasova pobijedio kandidata Slobodarske stranke Norberta Hofera. Međutim, Ustavni sud je ustanovio značajne nepravilnosti u brojanju glasova. U nizu izbornih okruga glasovi dati putem pošte brojani su uoči izbora, a ne dan nakon izbora kako nalaže austrijski izborni zakon, u nizu situacija brojanje glasova započeto je prije no što došli izborni promatrači itd. Potvrđene nepravilnosti odnosile su se na oko 78.000 glasačkih listića, što je značajno više od konačne razlike u broju glasova između dva kandidata i to je presudno utjecalo na odluku Ustavnog suda Austrije o poništenju izbora. Ovaj primjer navodim kako bi bilo jasno o kakvim je nepravilnostima bila riječ da bi ustavni sud donio najdrastičniju odluku u postupku nadzora ustavnosti i zakonitosti izbora.
Odluka DIP-a ili Ustavnog suda o poništenju izbora na temelju kršenja izborne promidžbe, a ne bitnih nepravilnosti u postupku izbora, brojanju glasova i utvrđivanju rezultata, bila bi protivna Ustavu i zakonu. Bio bi to stvarno protuustavni udar na demokratski izraženu volju građana u izborima za Hrvatski sabor, upozorava Podolnjak.
