Ukoliko ste nešto radili po vani, pijuckali kavu ili slično, te odjedanput u daljini čuli strašnu buku, a potom ugledali paraglajdera, koji je stvara, to je zasigurno bio Kristijan Belcar. Iako je već gotovo dvadeset godina u policiji, od čega već treću godinu radi kao voditelj smjene na graničnom prijelazu Dubrava Križovljanska, više od zemlje i čuvanja granice voli – biti u zraku.
Letenje i paraglajding ga, priznaje, privlače još od srednje škole, a prve je “korake” u zraku učinio zahvaljujući – zastupniku Mariju Habeku.
- On je u to vrijeme držao tečaj slobodnog letenja, što je tada bilo gotovo i nepoznato, te sam 2003. počeo s time. U početku sam letio isključivo slobodno letenje, i to s Ravne gore, Ivanšćice, Kalnika, da bi 2005. kupio paramotor. To je zapravo motor na leđima, s propelerom, i s njime niste vezani uz neku uzvisinu da biste mogli poletjeti već to možete učiniti s ravnog terena - pojašnjava Kristijan.
Paramotor je, ističe, znatno ugodniji za let od slobodnog letenja. Prosječni let traje dva sata, a sama letjelica ide 35 km/h. No, mana je to što na leđima morate nositi gotovo 40 kilograma jer je tu, osim paramotora, još i oprema i tank za benzin.
- U zraku u pravilu sjedite pa nema naprezanja, no ipak trebate biti u dobroj formi da biste se s 40 kilograma na leđima zatrčali kako biste mogli poletjeti - smije se Kristijan, pojašnjavajući da je u Hrvatskoj trenutno dopušteno letjeti do 300 metara iznad tla te svaki svoj let najavljuje Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe.
Godišnje prosječno leti od 80 do 100 sati, a u ovih je petnaestak godina preletio čitavu Varaždinsku i Krapinsko-zagorsku županiju, ali i gotovo cijelu Slavoniju te susjednu Sloveniju i BiH. BiH mu se, ističe, najviše svidjela, i to ponajviše zbog dobrog društva u zraku.
U Varaždinskoj županiji su, uz njega, još samo četvorica pilota zbog čega kod kuće ponajviše leti sam. Međutim, u posljednje mu je vrijeme česti suputnik imenjak Kristijan Mikac, kojeg je upravo on “zarazio” letenjem.
- Često letimo zajedno, organiziramo izlete, a sudjelovali smo i u akcijama spašavanja poput one u srpnju 2015., kada smo tragali za majkom koja je sa sinom autom sletjela u derivacijski kanal kod Preloga - prisjeća se Kristijan.
S obzirom na to da je vidljivost iz zraka odlična, do 50 kilometara, često zna naletjeti na neobične prizore.
- Pokušavam ne letjeti često po istim mjestima jer, koliko god to atraktivno izgledalo, mala je visina pa ljudima zasigurno smeta buka. Pokušavam imati obzira prema njima pa ako vidim neku feštu, vjenčanje, napravim krug i idem dalje. Ljudi mi često mašu, a nerijetko vidim da se sunčaju po zgradama i balkonima - smije se Kristijan, koji je odnedavno krajolike koje nadlijeće počeo i fotografirati te ih objavljuje na svom Facebook profilu da bi i drugi mogli vidjeti kako oni izgledaju iz ptičje perspektive.
Prijete li mu kakve opasnosti u zraku i kakvi su mu planovi za budućnost, doznajte u novom broju Varaždinskih vijesti
