Nakon duge i teške bolesti danas je preminuo Tomislav Đurić, ugledni hrvatski novinar i publicist, dugogodišnji suradnik našeg tjednika.
Tomislav Đurić rođen je u Novoj Gradiški 23. rujna 1938. godine, u obitelji poznatog novogradiškog odvjetnika i prvaka prijeratne Hrvatske seljačke stranke. Tomislav Đurić je osnovnu školu polazio u Požegi i Novoj Gradiški, a gimnaziju u Novoj Gradiški, Šidu i Daruvaru, gdje je maturirao. Studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu te povijest na Filozofskom fakultetu, a novinarsku školu završio je u Beogradu.
Novinarstvom se počeo baviti još u srednjoj školi, kada je počeo objavljivati u "Osvitu“ , "Novogradiškom tjedniku“ i zagrebačkom "Poletu“, pa je nakon školovanja postao i profesionalni novinar i dopisnik za zapadnu Slavoniju Radio - Zagreba.
Novinarsku karijeru Tomislav Đurić je nastavio u Varaždinu, kao novinar - urednik na Radio Varaždinu i Varaždinskim vijestima, ali i kao urednik niza stručnih publikacija.
Pokretač je i član uredništva "Kajkavskog kolendara“ u Čakovcu i glasila Kulturno - prosvjetnog društva Zrinski. Njegova iznimna novinarska karijera naprasno je prekinuta nakon sloma Hrvatskog proljeća, kada je proglašen "kleronacionalistom“, poglavito zbog njegovih tekstova u Varaždinskim vijestima - Zašto šute lepoglavska zvona (1971.)
Namještenje je dobio tek 1983. godine, kao tehnički urednik u Vjesniku Privredne banke Zagreb, kada je radio i na osnivanju Prvog hrvatskog bankovnog muzeja PBZ-a.
U svom plodnom novinarskom i publicističkom radu Tomislav Đurić je objavio niz zapaženih članaka i stručnih radova o temama iz povijesti, povijesti umjetnosti, etnologije, folkloristike, turizma i planinarstva.
Autor je dvadesetak knjiga, koje je napisao sam ili s drugim autorima (npr. akademikom Dragutinom Feletarom, pokojnim varaždinskim novinarom Marijanom Vukovićem…).
Tomislav Đurić je dao svoj veliki doprinos i našoj putopisnoj literaturi. Njegove putopisne reportaže objavljene su u knjigama - U zemlji Kira Velikog, Od Drave do Perzijskog zaljeva.
Posebno zapažena bila je njegova knjiga - Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske (1971.), Stare građevine istočne Hrvatske (1983.), Barokno slikarstvo Ivana Rangera (1976.) i trotomna knjiga -Legende puka hrvatskoga (2007.).
Nakon umirovljenja živio je u Varaždinskim Toplicama, gdje je nastavio raditi kao aktivni član Družbe braće hrvatskog zmaja.
