Radnike treba potaknuti na borbu za prava koja su im u Hrvatskoj uvelike narušena i uskraćena. Jedan je to od zaključaka tribine “Radnici današnjice – mitska bića ili junaci” održane u Lepoglavi u organizaciji Gradske organizacije SDP-a Lepoglava.
Da su prava radnika u Hrvatskoj uvelike narušena potvrdila su na tribini iznesena svjedočanstva među kojima i ono predsjednice Socijaldemokratskog Foruma žena Gradske organizacije SDP-a Lepoglave, Ružice Kučar, donedavno radnice u jednoj lokalnoj tvornici tekstila, a sada jedna u nizu umirovljenika čija mirovina, zbog dugogodišnjih malih primanja, ne doseže iznos od 2.000 kuna.
– Mjesečno sam radila, kao i moje kolegice, od 200 do 216 sati. Radila sam subotom i u tri smjene i to za plaću od 2.500 do 3.000 kuna – otkrila je Kučar dodavši da je baš kao i njene kolegice bila nezadovoljna, ali da se zbog straha da će, ako izraze to svoje nezadovoljstvo i zatraže zaštitu i svoja prava, biti šikanirane od strane poslodavca pa čak i izgubiti posao.
Unatoč strahu ipak je odlučila zatražiti zaštitu te je stupila u kontakt sa sindikatom.
– Nazvala sam Sinišu Miličića iz Regionalnog industrijskog sindikata (RIS), otišla do njega i iznijela mu moj i slučaj mojih kolegica koje puno rade, ali su potplaćene – rekla je Kučar upozorivši da na lokalnom području radi četiri tekstilna pogona u kojima radi oko 300 potplaćenih žena. Dodala je da stanje nije bolje ni u Ivancu i Varaždinu.
Svaka minuta rada mora se platiti
– Prava radnika nisu bogomdana, za njih su se izborili upravo radnici što će morati učiniti i radnici u Hrvatskoj. Ako ne, morat će otići iz Hrvatske – poručio je Siniša Miličić, predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata (RIS). Veliki je problem taj, rekao je Miličić, da u Hrvatskoj ne postoji tržište rada pa nezadovoljni radnici ne mogu promijeniti posao odnosno otići tamo gdje će im biti bolje. S druge strane, poslodavci “uvoženjem” radnika žele srušiti cijenu rada.
– Stanje nikad nije bilo lošije. Rad u Hrvatskoj se ne cijeni – rekao je Miličić te konstatirao da su radnici s minimalnom plaćom siromašni ljudi. Poručio je da se svaka minuta rada mora platiti, a da su oni koji je ne plaćaju kriminalci.
– Radnici bi trebali skupiti hrabrosti i boriti se za svoja prava – zaključio je Miličić.
Alarmantni podaci
Tanja Dalić, predsjednica SDP-ovog Savjeta za rad podastrla je podatke koji, upozorila je, pozivaju na uzbunu.
– 5 do 7 % radnika na minimalnoj su plaći, a najnoviji podaci govore da čak 70 % zaposlenih radi za plaću manju od 5.000 kuna. To što je prosječna plaća u Hrvatskoj veća od tih 5.000 kuna govori da preostalih 30 % zaposlenih radi za nerazmjerno veće plaće, a to očito govori o nejednakosti – rekla je Dalić koja je kazala i da nas je donedavno bilo strah upotrebljavati riječ radnik već se govorilo o djelatnicima i zaposlenicima.
– U tehnološkom smislu idemo u 22. stoljeće, a po primanjima radnika vraćamo se u 19 stoljeće – konstatirala je Dalić te poručila da ako se nastavi odlazak ljudi iz Hrvatske, u Hrvatskoj će zajedno s njima nestati i gospodarstvo.
Borbu za radnička prava nazivali jugonostalgijom
Da su se u Hrvatskoj radnici bojali reći da su radnici istaknuo je i član predsjedništva SDP-a Hrvatske, Ivo Jelušić.
– Onoga koji govori o radničkim pravima često nazivaju jugonostalgičarem – rekao je Jelušić te u nastavku izlaganja naveo primjere tranzicijskih zemalja koje su nekad gledale u leđa Hrvatskoj, a danas su daleko ispred nje. Zahvaljujući stopama gospodarskog rasta te su zemlje, poput Češke ili Estonije, otišle daleko ispred nas. Da ih je Hrvatska slijedila i ostvarivala slične stope gospodarskog rasta danas bi prosječne plaće u Hrvatskoj dosezale i 15.000 kuna.
– Pravde ima toliko koliko se za nju borimo – konstatirao je Jelušić te dodao da je u Hrvatskoj čest slučaj da je nešto što nije pravedno, a niti je moralno, je zakonito.
Kao primjer naveo je slučaj famoznog lex Agrokora. Naime, navedeni je zakon u velikoj mjeri kopija zakona donesenog u Italiji , a vezanog za tvrtku Parmalata. Prepisane su mnoge stavke, ali je izostavljena ona u kojoj se povjereniku zabranjuje da zapošljava i daje poslove svojoj rodbini i prijateljima.
– Da su ti naši “prepisivači” prepisivali Bibliju izostavili bi zapovijed “Ne ukradi” – našalio se Jelušić te dodao da narod snosi krivicu što je dozvolio privatizaciju kakva se dogodila u Hrvatskoj.
Velik interes za raspravu
U raspravu su se uključili i ostali nazočni na tribini. Tako se moglo čuti da je na uštrb malih plaća radnika u Varaždinskoj županija smanjena nezaposlenost. Nazočni SDP-ov vijećnik u ivanečkom Gradskom vijeću Daniel Vlaisavljević tvornicu obuće Ivančica označio je kao jednu od tvrtki koja svojim radnicima godinama isplaćuje male plaće. Rekao je i da tvrtke koje se hvale svojim izvozom ustvari izvoze jeftin rad svojih radnika.
S tim se nije složila, također na tribini nazočna, direktorica tvrtke Ivančica Nada Zver koja je govorila i o položaju poslodavaca. Između ostalog istaknula je da se tvrtke moraju prilagođavati zahtjevima globalnog tržišta te da bi se na njemu pozicionirale i opstale moraju ulagati značajna sredstva što ne dozvoljava znatno povećanja plaća.
– Potrebna je veća socijalna pravda. Mi želimo povećati plaće radnika jer ih trebamo. Svjesni smo da bez radnika ne možemo no država treba osigurati kompenzacijske mjere da bi se stvorili okviri i oslobodila sredstva za povećanja plaća radnika – rekla je Zver te dodala da u društvu postoje problemi koje treba početi sustavno rješavati.
Samokritika
Većina nazočnih na tribini bili su članovi SDP-a koji su bili kritični i prema djelovanju svoje stranke po pitanju prava radnika. Tako se moglo čuti da se malo govori i zna o radničkoj povijesti i da je žalosno što je na nju zaboravio i SDP. Istaknuto je da radnik nije trošak tvrtke budući da on radi i stvara nove vrijednosti.
– Problem je u sustavu. Država je krivac jer je ona ta koja stvara zakonske okvire. Samim time krivicu snose i političari – poručio je Miroslav Marković, predsjednik varaždinskog SDP-a. Podsjetio je i da je Agrokor “prolazio” i kroz SDP-ovu vladu te jasno poručio da je potrebno priznati pogreške.
– Niti jedna vlast nije imala hrabrosti napraviti radikalnije rezove – zaključio je Marković te dodao da uvjete za socijalnu pravdu treba stvoriti kroz zakonodavni okvir.
Na konkretne primjere u kojima poslodavci koristeći zakonske propise iskorištavaju radnike upozorio je tajnik Regionalnog industrijskog sindikata i borac za radnička prava Dragutin Varga. Ukazao je tom prilikom na potrebu njihove izmjene.
Tijekom rasprave moglo se čuti da se u mnogim tvrtkama radnicima priječi ulazak u sindikate i sindikalno udruživanje. To odgovara i državi koja želi da su radnici razjedinjeni i da ne mogu, u borbi za svoja prava, izaći na ulice.
Tribina, koju je moderirao predsjednik lepoglavskog SDP-a Hrvoje Kovač, u konačnici nije dala konkretan odgovor jesu li radnici mitska bića i junaci. Ružica Kučar zaključila je da su radnici čarobnjaci koji s malim primanjima uspijevaju, zajedno sa svoji obiteljima, nekako preživljavati.
