Godišnje se u Europskoj uniji baci 90 milijuna tona hrane dok u Europi živi oko 43 milijuna onih koji nemaju dnevno dovoljno hrane te se radi o hrani koja nije pokvarena već joj je prošao rok trajanja, piše tportal.hr
Ogromne količine hrane svakodnevno bacaju i trgovački lanci, a zbog poreza u Hrvatskoj je trgovcima bilo jeftinije bacati hranu nego pokloniti.
Naime, proizvođači stavljaju datum do kojeg jamče da će proizvod imati sve osobine okusa, mirisa, nutritivnih vrijednosti koje mora imati, ali nakon tog datuma proizvodu dugo treba da se pokvari. Označavanje proizvoda s preporučenim rokom ide na ruku proizvođačima jer potrošači kupuju nove proizvode, a stari završe u smeću.
U Hrvatskoj, kao i u ostalim zemljama Europske unije postoje propisi kojima su definirani rokovi trajanja te je to onaj rok koji proizvođač nužno mora navesti na pakiranju, pogotovo kada se radi o proizvodima kratkog roka trajanja, poput mliječnih i mesnih proizvoda, koji su skloni mikrobiološkom kvarenju pa se ne smiju konzumirati.
S druge strane proizvodi koji imaju smanjen udio vode, kao što su sol, šećer, brašno, tjestenina, riža, nekakvi suhi keksi i slične namirnice koji ne pokazuju naznake kvarenja, mogu se konzumirati i preko toga roka trajnosti.
Minimalan rok trajanja određuje proizvođač, a u kojem jamči zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane pod određenim uvjetima skladištenja i čuvanja do određenog datuma.
Rok trajanja određuje se na osnovi laboratorijskih ispitivanja određenih kemijskih parametra i mikrobiološke slike u promjenjivim uvjetima čuvanja hrane. Pritom se misli i na senzorska ispitivanja hrane podvrgnute različitim temperaturnim uvjetima, daleko ekstremnijim nego što se to može očekivati u uobičajenoj uporabi.
Često se događa da proizvođač hrane označi minimalni rok trajanja prije stvarnog isteka toga roka jer nije utvrdio pravi rok ili da bi povećao potrošnju namirnica.
Minimalni rok trajanja hrane koja je s mikrobiološkog gledišta brzo pokvarljiva i predstavlja neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje mora biti označen riječima "Upotrijebiti do". Uglavnom se odnosi na namirnice poput dimljene ribe, mesa ili gotovih, pripremljenih salata. Te namirnice nije preporučljivo konzumirati nakon isteka datuma čak i ako miris i boja ne ukazuju na pokvarenost hrane. Važno je slijediti i upute za pohranu te se pridržavati rokova ako na naljepnici piše "Pojesti u roku tri dana od otvaranja".
Kod ostalih namirnica minimalni rok trajanja označava se riječima "Najbolje upotrijebiti do", kada datum uključuje oznaku dana ili "Najbolje upotrijebiti do kraja", pa je onda naveden mjesec ili godina. Takve namirnice, poput meda, čokolade, kiselih krastavaca, općenito jako zaslađene ili zakiseljene namirnice mogu se jesti i nakon isteka roka.
