Hrvatska se nekada mogla pohvaliti uzgojem tovnih goveda, no danas je situacija sasvim drugačija: sve se češće zatvaraju farme muznih krava jer njihov broj opada. No, ima i iznimaka, ali je pitanje do kada. Primjer je obitelj Pajnogač, koja živi u Hrastovskom kod Ludbrega, a nekad je sa suprugom Mladenom živjela u Međimurju.
”Nešto smo spasili”
Dolaskom u Hrastovsko započeli su novi život.
- Bila su to vremena u kojima su se ljudi intenzivno počeli baviti stočarstvom jer je država to poticala. Mi smo imali mali grunt zbog kojeg smo došli u Hrastovsko. Zbog svega toga odlučili smo se baviti poljoprivredom pa smo u Međimurju prodali kuću, a tome smo pridodali ostavštinu mojih roditelja i uspjeli izgraditi kuću te kupiti mehanizaciju - prisjeća se Branka.
Počeli su s osam visokomliječnih krava i tri koje su zatekli u Hrastovskom od obitelji koju su dohranili. Nakon što su kupili i nešto zemlje, intenzivno su se počeli baviti mljekarstvom. Zbog potrebe za proširenjem, uzeli su kredit od Varaždinske županije i napravili novu modernu štalu za 22 krave.
- Bio je to naš pravi početak. Mljekarstvo je u to vrijeme cvalo, imali smo solidne cijene, kvalitetno mlijeko. Znali smo dojiti do 650 litara mlijeka dnevno. Sav prihod ulagali smo u razvoj poljoprivrede - kaže Branka.
Ubrzo su došli na 32 hektara obradivih površina. U tome su vidjeli i budućnost pa su tako kćer školovali da nastavi obiteljski posao, a pomagao je i sin. U velikoj kući našli su mjesta i za djecu u potrebi pa su postali i udomitelji.
- Kupili smo i svu novu mehanizaciju. Sve nas je to veselilo jer smo i suprug i ja rođeni na poljoprivredi. No, došla su žalosna vremena, prepolovili su otkupnu cijenu. Imali smo kredit za mehanizaciju, a bilo nas je 12 u kući. Srećom, kod nas situacija ipak nije bila toliko katastrofalna. Nismo ulazili u velike kredite kao neki i uspjeli smo spasiti što se spasiti da - kaže Branka.
Važan je marketing
Kad su vidjeli da se od prodaje mlijeka sve teže živi, na inicijativu kćeri započeli su s proizvodnjom autohtonog domaćeg sira.
- Eksperimentalno smo krenuli sa sirom u marami i prgicama. Tražili smo od Ministarstva dozvolu za proizvodnju sira i vrhnja, prodavali smo mlijeko i proširivali posao - priča Branka, čija je prgica proglašena najboljom na jednoj od edukacija.
Vlastitim sredstvima izgradili su mini siranu pod posebnim uvjetima za koju imaju i dozvolu.
- Vi u tom poslu ne možete puno zaraditi, a posao je mukotrpan. Velika je to odgovornost i silna papirologija. Kontrola i inspekcija priča su za sebe. Mislim da uz stalne nadzore zapravo dolazimo do kontraefekta i potičemo rad na crno. Ljudi, jednostavno, odustaju zbog silne papirologije u kojima se tek rijetki snalaze - drži Branka.
Zbog svega toga Pajnogači danas imaju četiri krave i tri junice.
- Budući da su djeca otišla, smanjili smo proizvodnju. Suprugu i meni za život je dovoljna ludbreška tržnica. Odlazimo na sajmove, koji put i u Varaždinske Toplice...Danas proizvodimo svježi sir iz marame s vrhnjem, prgice i kuhani sir, maslac. To je prodajno, proizvodi su to koji se traže. Napravimo koji put i slatki sir, ali on je manje tražen - kaže Branka.
Napominje da postoji interes za proizvodnju domaćih proizvoda.
- Na jednoj edukaciji iznenadila sam se koliko je mladih zainteresirano za poljoprivredu, ali kada čuju kriterije, papirologija je još uvijek problem. Dnevno morate sve što proizvedete upisati, označiti i staviti deklaraciju, brinuti o zbrinjavanju otpada...Za svaki odlazak na tržnicu pišemo dostavnicu, što vozimo, pa zatim upisujemo ono što ostane nakon prodaje - ukazuje Branka, dodajući da je za prodaju važan marketing.
”Samo šalju kontrole”
- Grad Ludbreg pomagao je oko marketinga u okviru “Zelenog krajolika” u sklopu kojeg je postavljena i drvena kućica u kojoj sama prodajem. S druge strane, trgovački lanci šalju promo materijale i oglašavaju proizvode i ljudi ondje kupuju. Ludbreg prednjači u pogledima poticanja poljoprivrede, osnovana je i zadruga. Pohvaljujem našeg gradonačelnika na čiju inicijativu je osnovana i koji pomaže poljoprivrednicima. Smatram da bi se i savjetodavna služba trebala više angažirati, ali i ministarstvo - smatra Branka i dodaje kako su rješenja moguća.
- Ovako ispada da nam samo šalju kontrolu i inspektore, a nas seljaka 80 posto nije školovano u toj branši. Ne stignemo čitati jer radimo posao koji bez radnog vremena i traje cijeli dan. Poljoprivreda je zahtjevna, zato mladi i odlaze jer je preslaba potpora. Puno ih zloupotrebljava poticaje, no vjerujem da se to može riješiti. Kada je u pitanju poticaj, potrebno je smanjiti cijenu repromaterijala u trgovinama, tko sije, šprica, takvima će se to isplatiti, a oni koji ne rade neće moći do tih sredstava. Ako radite s traktorom, kupujete naftu, umjesto poticaja neka smanje cijenu plave nafte, neka smanje cijenu umjetnog gnojiva. Poticaji neka budu robni, a ne novčani - kaže Branka po čijem će mišljenju bez drastičnih promjena sela uskoro biti uništena.
- Kada smo došli u Hrastovsko, svaka druga-treća kuća imala je krave ili koze, peradarnike, a pogledajte sada. Zatvorila se i sabirna stanica. Ne može se po 2,5 kune, a to je najveća cijena, baviti mljekarstvom. Nažalost, s druge strane uvozimo robu upitne kvalitete pa se zdravstvene organizacije pitaju zbog čega dolazi do porasta raznih bolesti. Nažalost, od poljoprivrede se danas ne može živjeti. Previše se traži od nas. Trebali bi nas prestati toliko gnjaviti sa svime i pustiti nas da se uhodamo u posao. Tržnice su “trbuh” grada i mi moramo poraditi da i naša postane “trbuh” grada. Prodajemo domaće, nešpricano te bez raznoraznih dodataka. Nažalost, svoje ne cijenimo i uništavamo - upozorava Branka.
Gospodarstvo propada
Obiteljsko gospodarstvo Pajnogač djeluje već niz godina. Prošli su preko puno toga, brojne izmjene su iza njih, a u ovom poslu vide se još desetak godina. - OPG je obiteljsko gospodarstvo koje se nasljeđuje, no mi smo očito posljednja generacija. Teško mi je zbog toga jer su to godine i godine rada, truda. Jedno kompletno, napredno gospodarstvo propada - zaključuje Branka.
Obiteljsko gospodarstvo Pajnogač djeluje već niz godina. Prošli su preko puno toga, brojne izmjene su iza njih, a u ovom poslu vide se još desetak godina.
- OPG je obiteljsko gospodarstvo koje se nasljeđuje, no mi smo očito posljednja generacija. Teško mi je zbog toga jer su to godine i godine rada, truda. Jedno kompletno, napredno gospodarstvo propada - zaključuje Branka.
Drže se autohtonih recepata
Srijedom i subotom na ludbreškoj tržnici možete pronaći Branku i Mladena Pajnogača. Nećete kod njih naći ementaler ili gorgonzolu, nema ni mozzarelle, ali imaju svježe i ukusne sireve pripremljene po domaćoj recepturi. Ima tu neizostavnih prgica, svježeg sira, maslaca...Obogaćuju ih raznim dodacima, ali ne i emulgatorima. Drže se autohtonih recepata ovoga kraja. Pravi su primjer male seoske proizvodnje kakvu je danas teško pronaći. I zato ako želite ukusne, domaće proizvode uputite se do ludbreške tržnice. - Svratite do nas, ali i do svih prodavača na tržnici. Tu smo zbog vas, ne smetaju nam ni kiša ni hladnoća. Cilj nam je da kupci uživaju u proizvodima koji su ukusni. - poručuje Branka.
Srijedom i subotom na ludbreškoj tržnici možete pronaći Branku i Mladena Pajnogača. Nećete kod njih naći ementaler ili gorgonzolu, nema ni mozzarelle, ali imaju svježe i ukusne sireve pripremljene po domaćoj recepturi. Ima tu neizostavnih prgica, svježeg sira, maslaca...Obogaćuju ih raznim dodacima, ali ne i emulgatorima. Drže se autohtonih recepata ovoga kraja. Pravi su primjer male seoske proizvodnje kakvu je danas teško pronaći. I zato ako želite ukusne, domaće proizvode uputite se do ludbreške tržnice.
- Svratite do nas, ali i do svih prodavača na tržnici. Tu smo zbog vas, ne smetaju nam ni kiša ni hladnoća. Cilj nam je da kupci uživaju u proizvodima koji su ukusni. - poručuje Branka.
