Iako se već dulje vrijeme dogovara prijedlog tzv. integralne nagodbe između Grada Varaždina i poduzeća s kojim se spore, prije svega Ekos Holdingom i T& H Investom oko kupoprodaje zemljišta, bala i dr., ovog se tjedna sukcesivno, gotovo u zadnji tren, objavljuju ključni dokumenti tog i drugih prijedloga odluka o kojima bi varaždinski vijećnici trebali reći svoj sud već na predstojećoj sjednici Gradskog vijeća, koja bi se trebala održati elektronskim putem ovog petka.
Takav način obavještavanja javnosti o sadržaju prijedloga odluka, kao i način održavanja sjednice, izazvao je negodovanje na varaždinskoj političkoj sceni, ali i dijelu varaždinske javnosti. Naime, osim vijećnika SDP-a, koji su u ponedjeljak najavili svoje neuključivanje u online sjednicu te ponovno zatražili lokalni referendum o prijedlozima ključnih odluka, i građani okupljeni u FB grupi Varaždinsko smeće, odnosno udruzi Varaždin bez smeća, ne skrivaju svoje nezadovoljstvo.
Tako čak i prije nego što je poznat sadržaji prijedloga pojedinih odluka – koje u svojoj biti ne moraju biti čak ni sporne - varaždinskim gradskim vijećnicima poručuju da upravo o njima ovisi hoće li „grad uništiti ili sačuvati“. Naime, tvrde da se “integralnim rješenjem” želi “završiti plan iz 2008., zbog kojeg je gradonačelnik Čehok završio u zatvoru, a radi “namirenja partnera”, Grad će se “uoči gospodarske krize netransparentno zaduži za 200 milijuna kuna”-
- Odobrit ćete da se balirani otpad zbrinjava na temelju spornog ugovora iz 2008. po dvostruko većoj cijeni nego 2016. Zbog tog ugovora iz 2008. su Ivan Čehok i Davor Patafta završili u zatvoru. Varaždin ćete uoči teške gospodarske krize osuditi na desetljetno dužničko ropstvo povijesnih razmjera. Grad godinama neće moći ulagati u obrazovanje, socijalne usluge, kulturu, programe mladih, turizam i potpore poduzetnicima. Omogućit ćete nepravomoćno osuđenima za korupciju da putem “integralnog rješenja” izbjegnu zatvorske kazne te se uz to i namire vašim novcima, poručuju vijećnicima članovi spomenutih grupa, odnosno udruge, te navode da je Termoplin “strateški važno gradsko poduzeće“, odnosno „obiteljsko srebro” koje se želi prodati „bez ikakve javne rasprave, analize i plana”, a predložene “izmijene ustrojstva gradske uprave otvaraju prostor za stranačko i obiteljsko uhljebljivanje ni godinu dana prije izbora“.
Odbacujući ove navode, varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok ukazuje da se izdavanje obveznica predviđa na puno manji iznos od onog koji se navodi, a da bi cijena zbrinjavanja bala bila manja nego u sličnim postrojenjima, dok su neki gradovi zbog liberalizacija plinskog tržišta već prodali svoja poduzeća koja se bave distribucijom plina, poput Koprivnice, a o mogućnosti prodaje gradskog udjela u varaždinskom distributeru plina razgovaralo i ranije, štoviše, odluka o tome se htjela i donijeti još 2015. godine.
Naime, ukazujući da postupak prodaje ima svoj tok na čijem je kraju odluka vijećnika o ponuđenoj cijeni, tadašnji varaždinski gradonačelnik Goran Habuš upozorio je na SDP-ovoj tribini „Kuda ide (Termo)plin“ da bi se prodajom dionica, sukladno Zakonu o proračunu, prvo trebale podmiriti obveze, točnije pokriti gubici i krediti, a tek onda moglo razmišljati o kapitalnim investicijama.
Godine su prošle, a u međuvremenu obveze Grada Varaždina nisu smanjene, nego su još i povećane, ponajviše zbog gubitka spora s Ekos Holdingom „teškog“ 30-ak milijuna kuna. Dok se oporba i dio javnosti tome protivi - tvrdeći da bi, primjerice, trebalo i dalje čekati pravomoćan ishod sudskog postupka protiv Čehoka i dr, koji traje već skoro desetljeće i još mu se ne nadzire kraj - vladajući kao izlaz iz sve nezavidnije situacije pred kojom je gradski proračun vidi u podmirenju rastućih obveza i rješavanje (komunalnih) problema, i to novcem od municipalnih obveznica ili prodaje imovine, kao što su gradske dionice Termoplina.
O potonjem je na spomenutoj tribini govorio i Željko Bunić, tada vijećnik HSLS-a, koji je ukazivao da prvo treba napraviti procjenu vrijednosti, što ne znači da će se toliko doista i prihodovati jer sve ovisi o interesu na tržištu pa se od prodaje može i odustati.
Procjena, međutim, nije nikada napravljena, barem ne koja bi bila javno poznata. Naime, iako se prodaja dionica Termoplina htjela 2015. uvrstiti na dnevni red sjednice Gradskog vijeća, i to naknadno, uoči same sjednice, od toga se odustao jer se ispostavilo da to neće biti potrebne većine.
Hoće li se to opet ponoviti zbog spomenutog nezadovoljstva ili će ovaj put biti drukčije? ako ni zbog čega drugog onda zbog činjenice da fosilna goriva više nisu što su bila nekada...
