U Prelogu je ovih dana boravio kompletni upravni odbor američke korporacije Leggett & Platt, koja uz prelošku tvrtku LPT, svoja poduzeća ima i u Engleskoj, Švicarskoj, Kini te još nekim državama u kojima radi ukupno oko dvadeset dvije tisuće zaposlenih.
Kada je 2000. godine osnovan LPT, bilo je to najveće američko ulaganje u proizvodnju u Hrvatskoj, što je uz kontinuirana ulaganja ostalo i do danas, a od tada niže dobre poslovne rezultate, unatoč izazovima s kojima se susreće. O tome, kao i planovima, razgovarali smo s Kristijanom Babićem, članom uprave LPT-a.
Najveći izazov s kojima se susreću poduzeća, sudeći prema istupima čelnika HUP-a, odlazak je zaposlenika, odnosno nedostatak radnika. Kakva je situacija kod vas?
Unatrag nekih 12 mjeseci, možda i malo više, a osobito kada su krenule jače migracije, i mi smo u našim sjevernim županijama počeli osjećati taj problem, a sada definitivno imamo povećanu fluktuaciju zaposlenika. Danas više nemamo situaciju da za jedno radno mjesto imamo višestruki interes, kao što je bilo prije tri-četiri godine. Ne vrijedi to samo za LPT, nego i tvrtke iz okruženja, prije svega u Međimurskoj županiji, koje također osjećaju nedostatak radne snage. To su manje ili više relativno jake metalsko-prerađivačke tvrtke s dobrom tržišnom pozicijom. Tako trenutačno gotovo sve sredine imaju rekordne niske stope nezaposlenosti koja je ispod pet posto. Pojačani migracijski pritisak mogao bi u bližoj budućnosti disrupcijski utjecati na investicijski potencijal.
Neki su ipak i dalje nezaposleni, dok vama nedostaje radnika. Što to govori?
Svi smo se manje ili više definitivno našli u situaciji da sustav obrazovanja nedovoljno proizvodi adekvatnu radnu snagu i u nedovoljnom broju. Očigledno, zanimanja koja mi trebamo, kao što su CNC operateri, mehatroničari, monteri/održavaoci, i sl, još uvijek su manje poželjna u odnosu na nekakva zanimanja nakon gimnazijskog školovanja, koja zahtijevaju još i fakultet. Tu smo se malo našli u procjepu, ali pokušavamo to riješiti kroz traženje radnika i izvan Međimurske županije. Stoga smo pojačali oglašavanje na području Koprivničko-križevačke i Varaždinske županije kako bismo osigurali broj zaposlenika, koji je nama potreban. Danas mogu reći da imamoi određeni broj ljudi koji k nama u Prelog na rad putuju i iz Zagreba. Stručne radne snage, u svakom slučaju, ima, međutim, zbog veće potrebe i niza poslodavaca za sličanim profilom radnika teže se do nje dolazi, osobito u metalsko-prerađivačkom sektoru u koji i mi pripadamo. Ono što bih svakako dodao jesti dalje nedovoljna mobilnost radne snage u Hrvatskoji sustav koji još uvijek nedovoljno potiče mobilnost radne snage. Tu je sigurno prostor u kojemi država promjenom nekih svojih politikai socijalnih transfera, može pomoći poslodavcima.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
