Uoči sutrašnje, izvanredne sjednice Hrvatskog sabora na kojoj se očekuje njegov izbor, Predsjedništvo HDZ-a jednoglasno je podržalo kandidaturu Damir Habijan za novog ministra gospodarstva i održivog razvoja, a prije toga saborski je zastupnik i predsjednik varaždinskog HDZ-a dobio punu potporu koalicijskih partnera. Međutim, tako nije i u medijima. Štoviše, nakon prvih kritika sklepanih na brzinu, javile su nove, ali ništa manje površne ma koliko djeluju ozbiljno s obzirom gdje su obavljene (riječi, naravno, ne treba trošiti na one koji propituju cijenu njegove obuće).
Habijan je iskusan političar – je li to ikakva referenca za gospodarstvo, stoji u osvrtu, vjerovali ili ne, jednog od dva najveća hrvatska dnevnog lista. Kao da se ne želi vidjeti da se ne bira predsjednik uprave nekog malog poduzeća ili obrta, nego prvi čovjek ministarstva, koje je po definiciji ne samo stručno, nego i političko tijelo u smislu provođenja gospodarske vizije "odobrene" na izborima. A to znači da se ministar treba znati snalaziti ne samo na području struke, nego i puno šire, što nisu znali neki Hbijanovi prethodnici, koji su bili stručnjaci za pojedina područja, poput Horvata i Filipovića, ali su stradali upravo zbog nesnalaženja u politici, a ne zbog rezultata rada i izostanka unaprijed dogovorenih mjera, kao što su one u vezi praćenja cijena kod uvođenja eura. Uostalom, treba pogledati tko sve vodi druga ministarstva u nas, ali i u drugim zemljama, posebice ministarstvo gospodarstva pa da se vidi koliko je na mjestu dvojba o političkoj karijeri kao jednoj od referenci za ministra. Ne treba ići daleko, dovoljno je vidjeti, primjerice, biografiju slovenskog ministra.
Habijan je pravnik i odvjetnik – jesu li i to ikakve kvalifikacije za gospodarstvo; razumije se u korporativno pravo i ekonomiju – nek' se javi tko je to uspio zamijetiti – nastavlja se u spomenutom, osobujnom osvrtu, kako da je svaki ekonomist sposoban voditi bilo što, a svaki pravnik nije baš ništa. Kada bi tako bilo, onda ne bi pojedini pravnici bili jedni od najuspješnijih ljudi u gospodarstvu. A Habijan dolazi upravo iz takvog miljea – odvjetničkog društva, čiji članovi vode od šećerana do hotela, medija te drvne i farmaceutske industrije, po čemu je među vodećima u nas, ako ne i vodeće. Uostalom, da su neki prethodni ministri poznavali propise i zakone te ih se još i pridržaval - i to ne samo s područja gospodarstva, štoviše, možda njih i najmanje - vjerojatno bi i danas bili na toj funkciji koja nije laka jer možda kao niti jedno drugo ministarstvo nema tako široki djelokrug pa bi bilo pravo čudo naći jednu osobu stručnu za makroekonomiju, industriju, energetiku, zaštitu okoliša…
I drugi vodeći dnevni list, začudo, misli da Habijana ne bi trebalo izabrati za ministra u Hrvatskom saboru, i za to navodi čak pet razloga. Međutim, baš niti jedan se ne odnosi na njega osobno - štoviše izrijekom se navodi da bi mogao voditi vjerojatno pravosuđe – već se zapravo propituje kratkoća mandata s obzirom na skore izbore te smisao daljnjeg opstanka sadašnje Vlade jer se „sastavljena političkim trgovanjem“, odnosno Sabora jer je „popunjen pogrešnim ljudima“. No, kod koje se Vlade na vodi računa i o stranačkim (ne)prilikama? Propituje se i ima li smisla imati ministra u nepunom, kratkom mandatu, ali neki tvrde da je do sada puni mandat ministra gospodarstva odradio tek jedan ministar
Na kraju, što je možda i glavni posao ministra nego predlaganje propisa i zakona te njihovih izmjena radi boljih uvjeta rada poduzeća i sektora općenito? Kakvih točno, to predlažu komore i druge strukovne udruge pa i savjetnici, ako ih dobro odabere, a ne kao njegov neposredni prethodnik. Naravno, osim znanja, treba imati komunikacijske vještine te (političke) hrabrosti, snage, upornosti i mudrosti pa sve progurati, a tko može reći da Habijanu to fali, kao što je nedostajalo nekim njegovim prethodnicima ili kolegama?
