Predavanjem Marka Fereka te radionicom za djecu, koju su u Centru za odgoj i obrazovanje “Tomislav Špoljar” nedavno priredili članovi Udruge za ranu intervenciju Varaždinske županije, obilježen je u Varaždinu tjedan ADHD-a.
ADHD, odnosno kognitivni i bihevioralni poremećaj, kojeg karakteriziraju impulzivnost i nedostatak pažnje, u Hrvatskoj ima od 3 do 5 posto djece školske dobi, tako da je jedan od najčešćih neurorazvojnih poremećaja dječje i adolescentne dobi.
ADHD se ne liječi, ali...
Poremećaj je prvi puta opisan u knjizi dr. Heinricha Hoffmana iz 1845., dok se znanstveni opisi javljaju 1902. u radovima Georgea Fredericka Stilla.
- ADHD se ne liječi, ali se multimodalnim pristupom - koji podrazumijeva edukaciju roditelja, odgojitelja i šire zajednice, individualni rad s djetetom, psihosocijalne pristupe i bihevioralne tehnike, a prema potrebi farmakoterapiju - njegovi simptomi uvelike mogu smanjiti te omogućiti nesmetano funkcioniranje u svakodnevnom životu - pojašnjava predsjednica Udruge za ranu intervenciju Emina Kovačić, mag.rehab.educ, koja ukazuje da ignoriranje ovog poremećaja može imati loše posljedice za dijete te za njegovo funkcioniranje u društvu, odnosno socijalizaciju te postizanje školskog uspjeha.
Međutim, postoji i druga krajnost. Naime, predsjednica Udruge za ranu intervenciju ukazuje da se danas svako dijete koje je malo “življe” svrstava u – hiperaktivce.
- Djeca su općenito energična i u pokretu, postoje i razlike u karakteru te je nužno biti vrlo oprezan kada se određuje granica između “živog” djeteta ili djeteta s nekim poremećajem. Važno je uzeti u obzir i da, ukoliko dijete prolazi kroz neke stresne životne situacije, također može postati hiperaktivnije. Neke medicinske indikacije također mogu uzrokovati ovakva ponašanja, a valja istaknuti i poremećaj senzorne integracije. Djeca s ovim poremećajem, odnosno teškoćama u senzornoj obradi često mnogo trče, ljuljaju se, vrpolje, sudaraju se s drugima te su nazvana “hiperaktivnima”, a zapravo stimuliraju svoje centre kako bi umirili živčani sustav - pojašnjava E. Kovačić.
S druge strane, za ADHD su karakteristični simptomi koji se pojavljuju u različitim sredinama i okruženjima, bilo kod npr. bake, bilo u vrtiću, a to su česti plač i teško uspavljivanje (kada su bebe), loša koordinacija i česti padovi, ne boje se nepoznatih, trče i sudaraju se, skaču i penju se, neprestano se vrpolje, ustaju s mjesta i ne mogu u miru čekati na red, prekidaju druge u razgovoru, odnosno dovršavaju rečenice umjesto njih, neorganizirani su, “lutaju” mislima, ne mogu pratiti pravila igre, brzo odustaju od aktivnosti, neoprezni su, često zametnu stvari, ne slušaju, lako ih je omesti...Nažalost, uzrok ADHD-a je nepoznat, no danas se smatra kako je on biološki, a ne razvojni.
- Za dijagnozu ADHD-a treba biti prisutno barem šest simptoma nepažnje ili barem šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti te trebaju trajati najmanje šest mjeseci - kaže sugovornica.
Podrška - roditeljima
Napominje da postoje tri oblika ADHD-a: predominantno nepažljivi tip, predominantno hiperaktivno-impulzivni tip i kombinirani tip (nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost).
- Kakve god simptome roditelji ili odgojitelji i učitelji uočili, važno je potražiti pomoć stručnjaka kako bi se multidisciplinarnom procjenom pravovremeno otkrili uzroci, eventualni poremećaj te kreirali postupci podrške. Naime, ako dijete nema dovoljnu podršku u tom se slučaju uz uobičajene simptome javljaju i popratni. Oni uključuju nisko samopouzdanje, depresiju, društvenu izolaciju, frustracije, strah prema učenju nečeg novog, zlouporabu alkohola ili droge te devijantno ponašanje zbog nagomilanih frustracija - pojašnjava E. Kovačić.
Roditeljima koji imaju dijete s ADHD-om savjetuje da mu omoguće priliku za zdrav rast i razvoj, odnosno važno je da ga - prihvate.
- Tu je naglasak na razvijanju pozitivnog kontakta s djetetom. Djeci je jako važno da imaju strukturu, pravila, ali i znanja o jasnim posljedicama ponašanja. Komunikacija bi trebala biti jednostavna s konzistentnim uputama. Preporučljivo je imati dnevne rasporede aktivnosti, poticati njihove pozitivne i jake strane te surađujte s učiteljima i stručnjacima. Usto, djetetu je važno omogućiti što više prilika za različite motoričke aktivnosti, odnosno što manje prilika za boravak uz različitu tehnologiju, a što više u prirodi - savjetuje predsjednica Udruge za ranu intervenciju.
Kroz svoj rad susretala se s različitim situacijama, a iz vlastitog iskustva kaže da najvažniju ulogu ima obitelj.
- Zdrav temelj za rast i razvoj jamstvo su uspjeha. Ne samo kada govorimo o ADHD-u, već i drugim poremećajima. S obzirom na multikauzalnost različitih simptoma i čimbenika, roditelji su raspršeni i izgubljeni. Oni su ti od kojih se očekuje da “gase požar”. Trebaju uložiti svjestan napor da se nose sa svim izazovima, što je za njih, ako nemaju konkretnu podršku i potvrdu, jako teško. Zato je suradnja i podrška, prije svega roditeljima, neprocjenjiva. Kada su tu stvari pod kontrolom i pravo postavljene, ostali izazovi se puno lakše rješavaju - zaključuje.
Radionice za djecu, ali i za roditelje, učitelje i odgojitelje
U Udruzi za ranu intervenciju Varaždinske županije se, osim individualnih tretmana za djecu s ADHD-om, provodi i niz savjetovanja i radionica. Upravo je ovih dana počeo novi ciklus radionica za djecu s ADHD-om na kojima se potiču njihove jake strane i interesi te se radi na metodama samonadzora i potiču njihove socijalne vještine. No, osim radionica za djecu, Udruga organizira i psihosocijalne radionice za roditelje, ali i edukacije za učitelje i odgojitelje.
Odrasli s ADHD-om često imaju problem s ovisnostima
Kod približno 75 posto djece oblici ponašanja karakteristični za poremećaj traju i u adolescenciji. Novija istraživanja pokazuju da se kod djevojčica češće pojavljuje deficit pažnje, a kod dječaka hiperaktivnost.
- Može se zaključiti da se dječacima poremećaj češće dijagnosticira upravo zbog toga što hiperaktivno ponašanje ometa izvođenje nastave, dok deficit pažnje često ostaje neprepoznat - navodi E. Kovačić.
S druge strane, broj odraslih s ADHD-om kreće se od 1 do 5 posto. Naime, hiperaktivnost i impulzivnost nestaju ili slabe s godinama, ali nemogućnost pažnje i nedostatak organizacije ostaju nepromijenjeni. Ukoliko poremećaj nije pod kontrolom, nije dijagnosticiran ili ne postoji jasna i strukturirana sredina i podrška okoline, odrasli s ADHD-om često imaju problem s ovisnostima, u vezama, imaju veće šanse za otkaz, imaju problem s novcem te mogu biti manje plaćeni.
