SINDIKAT Zbog straha zaposlenika, u tvrtkama u stranom vlasništvu imamo i tajne članove

| 27.8.2018. u 13:34h | Objavljeno u Aktualno

To što se sve više naših ljudi odlučuje na odlazak u inozemstvo, poglavito zbog malih plaća u odnosu na troškove života, počelo se smatrati i kao poraz sindikata, a ne samo države i poslodavaca. Naime, sindikati su ti koji bi radnicima trebali biti podrška kod pregovora za primjerene plaće, uputiti ih u njihova prava i pomoći ukoliko dođe do njihova kršenja, odnosno iskorištavanja.

No, umjesto sindikalne aktivnosti radi boljitka, kakva se ovih dana vidjela u pulskom brodogradilištu, ljudi se radije iseljavaju u potrazi za bolje plaćenim poslom. Zašto je to tako, odnosno koja je danas uloga sindikata razgovarali smo sa sindikalistom Savom Šmitranom iz Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske, sektora koji je dosta zastupljen u Varaždinskoj županiji i sjevernoj Hrvatskoj.

Kako danas stoji sindikat? Koliko su sindikati zastupljeni u tvrtkama u tekstilnoj industriji u Varaždinskoj županiji?

Postotak i sindikalna gustoća je različita od tvrtke do tvrtke, ali mogu reći da je sindikalna gustoća na granici između 35 i 40 posto. To je neki optimalni broj, koji je uobičajen u sindikalno organiziranim sredinama, bez obzira na sektor o kojem se radi. Nekada je ta brojka u bivšoj državi bila daleko viša. Imamo poduzeća u kojima imamo vrlo mali broj sindikalno organiziranih članova. Recimo, u trgovačkim društvima, koja su u stranom vlasništvu te su prethodnih desetak godina došli u regiju, varaždinsku, krapinsko-zagorsku čak i u međimursku. Tu je vrlo mali broj radnika sindikalno organizirano. Ono što je organizirano u tim tvrtkama, većinom su tajni članovi.

Zašto?

Prema njihovim riječima, ne žele se eksponirati da su članovi sindikata zbog straha. Mahom su bili svi oni zaposleni na određeno vrijeme. Sve dok nije prošao određeni vremenski period, pa su dobili ugovore na neodređeno vrijeme, postojao je strah od ulaska u sindikat i dan danas je tako ostalo. Također, onima koji jesu u sindikatu odgovara da budu tajni članovi i ne žele se tom dijelu eksponirati.

Sa sigurnošću možemo reći da strani vlasnici ovdje zaziru od radnika koji su članovi sindikata, bez obzira na to iz koje zemlje dolaze, što čudi s obzirom na to da u njihovim tvrtkama u matičnim zemljama sindikalni pokret itekako je dugotrajan i jak, sa stogodišnjim tradicijama. Čudi nas da oni i ne dopuštaju radnicima ovdje da se sindikalno organiziraju, ne možda na direktan način od samih vlasnika i direktora tih kompanija, ali vjerojatno postoje ljudi unutar tvrtki koji su zaduženi da radnike plaše određenim sankcijama, ako će se učlanjivati u sindikate.

Stvara li se onda u takvim tvrtkama prostor za kršenjem radničkih prava?

Da, to je moguće. Moguće je pojedinačno kršenje radničkih prava u tvrtkama gdje imamo organizirano sindikalno članstvo, a kamoli onda tamo gdje nemamo, odnosno gdje se radnici ne žele ili ne smiju sindikalno organizirati. Osobno smatram da po bilo kom pitanju, radi li se o pravima iz radnog odnosa, o nekakvom diskriminiranju, šikaniranju ili zlostavljanju na radnom mjestu, radnici bi se trebali prestati bojati i jasno reći da to više ne dozvoljavaju. Nedostatak je radnika u ovom sektoru i fluktuacija je laka i moguća.

Dakle, ako mene nešto ne drži u firmi x ili se tamo krše moja prava, ili me netko maltretira i zlostavlja, vrlo lako danas možete pronaći posao u firmi y. Prije pet godina to nije bio slučaj, no danas je doista tako. Poslodavci, ako žele zadržati postojeći broj zaposlenih ili eventualno privući mlade da rade u sektoru, moraju se zapitati je li im ova plaća koju isplaćuju dostatna ili će u dogledno vrijeme morati poraditi na povećanju plaća ili nekim drugim materijalnim davanjima, tipa prigodnih nagrada povodom uskrsa, božića, regresa ili eventualno nešto za dobre poslovne rezultate, koji se mogu iskazati na kraju godine.

Zanimljiv je podatak da strane tvrtke u Varaždinskoj županiji imaju u prosjeku plaće radnika za dvjestotinjak kuna veće nego u domicilnim tvrtkama, a dobit im je 50-ak puta veća nego što to domicilne tvrtke imaju. Dakle, ti radnici bi ipak onda zaslužili da imaju veću plaću i ta dobit praktički ne ostaje u RH, nego odlazi van.

S kojim se problemima suočavaju radnici i kako ih sindikati rješavaju, pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti