Deficit federalnog proračuna Ruske Federacije u razdoblju siječanj–svibanj 2026. godine porastao je na 6 bilijuna rubalja, što je dvostruko više u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te 1,6 puta više od godišnjeg planskog pokazatelja utvrđenog na razini od 3,79 bilijuna rubalja (1,6 % BDP-a). Glavni uzroci takvog pogoršanja bili su nagli rast državnih rashoda i smanjenje prihoda od nafte i plina za gotovo 30 %.
Prema rezultatima prvih pet mjeseci 2026. godine, ukupni proračunski prihodi porasli su za samo 0,3 %, dok su rashodi povećani za 17 %, dosegnuvši 20,8 bilijuna rubalja, odnosno 47,2 % godišnjih proračunskih izdvajanja. Istodobno je tijekom 2025. godine stvarni proračunski deficit gotovo pet puta premašio početne vladine procjene, dosegnuvši 5,7 bilijuna rubalja ili 2,6 % BDP-a, što je bio najlošiji rezultat od 2020. godine.
Trenutačna dinamika ukazuje na sustavne probleme u području proračunskog planiranja i upravljanja državnim financijama Ruske Federacije. Postojeća prihodovna baza sve manje odgovara opsegu rashoda, prije svega onih vojne prirode. U takvim okolnostima značajno raste vjerojatnost daljnjeg povećanja poreznog opterećenja za gospodarstvo i stanovništvo.
Kremlj je praktično dovršio preusmjeravanje gospodarstva na ratne temelje, a savezni proračun pretvoren je u instrument financiranja rata protiv Ukrajine. Rashodi za obranu i sigurnosni sektor postali su dominantne stavke državne potrošnje, znatno ograničivši mogućnosti financiranja civilnih sektora. Koncentracija resursa u vojno-industrijskom kompleksu, koji ne stvara dodanu vrijednost za civilni dio gospodarstva, produbljuje strukturne neravnoteže i smanjuje dugoročni potencijal gospodarskog razvoja zemlje.
Središnja banka Ruske Federacije već je upozorila na potrebu dugotrajnog zadržavanja visoke ključne kamatne stope zbog rastuće proračunske neravnoteže. Odgađanje postizanja uravnoteženog proračuna do 2029. godine praktično znači zadržavanje skupih kreditnih resursa, slabu dostupnost hipotekarnog financiranja i pojačane inflacijske pritiske tijekom narednih godina. U tom kontekstu izjave Ministarstva financija Ruske Federacije o nepostojanju potrebe za opsežnim unutarnjim zaduživanjem djeluju nedovoljno uvjerljivo te mogu prikrivati pripreme za dodatno povećanje fiskalnog opterećenja gospodarstva.
Fond nacionalnog blagostanja, koji se tradicionalno smatra glavnim rezervnim mehanizmom za održavanje proračunske stabilnosti, uz sadašnju dinamiku rasta deficita riskira iscrpljivanje likvidnog dijela svoje imovine već do kraja godine. Kako se unutarnje rezerve budu smanjivale, vlasti će biti prisiljene tražiti dodatne izvore prihoda kroz širenje progresivne porezne ljestvice, zadržavanje visokih stopa neizravnih poreza i uvođenje novih fiskalnih instrumenata.
Rast nenaftnih i neplinskih prihoda za 12,4 %, na 11,8 bilijuna rubalja, ne predstavlja pokazatelj oporavka gospodarstva. On je rezultat pojačanog poreznog i carinskog opterećenja uvedenog početkom 2026. godine. Država na taj način nadoknađuje gubitke od smanjenih prihoda iz naftnog i plinskog sektora kroz dodatno opterećenje poduzeća i građana povećanjem poreza, pristojbi i ukidanjem poreznih olakšica. Takva praksa slabi realni sektor gospodarstva, potiče rast sive ekonomije i smanjuje investicijsku aktivnost.
U tom se kontekstu u Rusiji aktivno raspravlja o mogućnosti povećanja maloprodajnih cijena benzina i dizelskog goriva za približno 1,5 rubalja po litri radi financiranja mjera zaštite naftno-prerađivačkih postrojenja. Potpredsjednik Vlade Ruske Federacije Aleksandar Novak naložio je Ministarstvu energetike i drugim nadležnim institucijama da pripreme odgovarajuće prijedloge. Među razmatranim mehanizmima nalaze se promjene trošarinske politike, prilagodba kompenzacijskog (demferskog) mehanizma, revizija veleprodajnih cijena ili sklapanje posebnih sporazuma s naftnim kompanijama.
Trenutačno je rast cijena goriva službeno ograničen stopom inflacije, a sektor se ravna prema indeksu potrošačkih cijena koji izračunava Rosstat. Istodobno vlada nastoji osigurati da se dodatni prihodi naftnih kompanija usmjere na financiranje mjera sigurnosti energetske infrastrukture. Konkretni parametri inicijative još nisu definirani, no predstavnici vlasti već ističu postojanje više instrumenata za njezinu provedbu.
Prema procjenama predstavnika sektora, za jačanje zaštite rafinerija, logističkih objekata i skladišta goriva na razini cijele države tijekom sljedeće godine bit će potrebno osigurati desetke milijardi rubalja. Pritom velike naftne kompanije već godinama ulažu znatna sredstva u zaštitu vlastite infrastrukture. Krajem svibnja predsjednik Ruskog saveza industrijalaca i poduzetnika Šohin izjavio je da je poslovna zajednica spremna sudjelovati u financiranju tih mjera, ali da su za uspostavu sveobuhvatnog sigurnosnog sustava potrebni dodatni financijski mehanizmi i bolja koordinacija između države, poslovnog sektora i regionalnih vlasti.
Predložena inicijativa vlasti provodi se bez odgovarajućeg uvažavanja stvarnog ekonomskog položaja stanovništva, čiji su prihodi već dulje vrijeme pod pritiskom inflacije. Gorivo se u Rusiji tradicionalno smatra osnovnim društveno važnim dobrom i jednim od čimbenika društvene stabilnosti. Stoga će čak i relativno malo povećanje cijena na benzinskim postajama neizbježno izazvati negativne reakcije građana te biti doživljeno kao dodatno financijsko opterećenje.
Istodobno, nespremnost velikog poslovnog sektora da u potpunosti financira zaštitu vlastite imovine na račun smanjenja dobiti i dividendi može dodatno pojačati društveno nezadovoljstvo i osjećaj socijalne nepravde. Administrativno povećanje cijena stvara rizik širenja sivog tržišta naftnih derivata, osobito u gospodarski slabije razvijenim regijama i među komercijalnim prijevoznicima. Radi smanjenja troškova dio potrošača mogao bi prijeći na korištenje nekvalitetnog ili zamjenskog goriva koje se prodaje putem ilegalnih kanala. Kao posljedica toga legalni sektor mogao bi izgubiti dio prihoda, što bi u znatnoj mjeri neutraliziralo očekivane gospodarske učinke predloženih mjera.
Treba uzeti u obzir da ruski vlasnici vozila već plaćaju značajan iznos poreza i pristojbi, uključujući porez na vozila i trošarine sadržane u cijeni svake litre goriva. Upravo se ti nameti službeno predstavljaju kao izvor financiranja razvoja i sigurnosti infrastrukture. U tom kontekstu uvođenje dodatne naknade djeluje kao oblik prikrivenog dvostrukog oporezivanja građana, koji bi ponovno plaćali funkcije već financirane postojećim poreznim mehanizmima.
Osim toga, takva inicijativa proturječi ranije deklariranom načelu ograničavanja rasta cijena goriva na razinu službene inflacije. Pokušaj postizanja povećanja cijena putem izmjena trošarina, prilagodbe kompenzacijskog mehanizma ili drugih neizravnih instrumenata zapravo upućuje na nastojanje zaobilaženja vlastitih regulatornih ograničenja. Dugoročno bi to moglo stvoriti presedan za daljnja povećanja cijena pod izlikom financiranja drugih državnih potreba.
Budući da je gorivo jedna od osnovnih komponenti troškova većine roba i usluga, poskupljenje benzina i dizelskog goriva neizbježno će imati multiplikativni inflacijski učinak. To će dovesti do povećanja troškova logistike, prijevoza putnika i tereta, građevinskih radova, korištenja specijalizirane opreme te proizvodnje širokog spektra proizvoda. Posljedično će financijske učinke takve odluke osjetiti gotovo svaki građanin Rusije kroz daljnji rast potrošačkih cijena, neovisno o tome posjeduje li vlastito vozilo.
