Razočaran sam ponašanjem Hrvata, na sve se strane krše mjere koje stožer propisuje… možemo uvesti puno strožu kontrolu u suradnji s policijom i čini mi se da je to scenarij koji čeka Hrvatsku, moramo povećati nadzor.
Ustvrdio je to večeras Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kao da je to nesporno. No, možda navedena ocjena i ne bi to bila neupitna da načelnica Kriznog stožera Ministarstva zdravstva dr. Maja Grba Bujević gotovo istovremeno ne navodi da je uglavnom „jako zadovoljna disciplinom građana“. Uz to, a što je još važnije, u svijetu postoji primjeri zemalja koje su uspjele riješiti krizu izazvane širenjem virusa SARS-Cov-2 bez osjetnog ograničavanja kretanja i drugih restriktivnih mjera kojima smo svjedoci, osobito u gospodarstvu.
Međutim, uspješnih primjera suprotnog našim mjerama ima, od Južne Koreje, Japana i Tajvana pa do Švedske. To u zemlje koje pristupaju selektivno s ograničenjima i provode niz testiranja. Uostalom, što i traži WHO, ukazujući da ostanak doma i zabrana kretanje neće otkloniti epidemiju. Jer smisao je da se iz društva udalje zaraženi i oni koji su u najvećoj opasnosti (što, srećom, u ovom slučaju nisu djeca, a kod nas su prvo zatvorene škole!) , a ne da sve stane, kontrolira, i zabranjuje.
Nasuprot tome, kod nas se iz dana u dan jedino čuju samo najave za još većim restrikcijama. I ništa drugo. Tako glavni instrument zdravstva postaje – policija!?
Da stvar bude gora, sada se prijeti još žešćim ograničenjima, umjesto da objasne zašto se nije pravodobno uvela, primjerice, obveza prijave odlazaka liječnika u inozemstvo ili kako je moguće da zareženi umirovljenici dolaze na benzinsku pumpu, a čovjek u Istri umre jer nije pravodobno testiran i zbrinut, zbog čega bi već netko trebao ostati barem bez radnog mjesta, ako ne i nešto više…
No, još veće restrikcije možda ne bi bile sporne, da se opet ne ide neselektivno, odnosno tamo gdje bi trebalo i gdje ne bi. Da se dodatno ograničavaju i kažnjavaju oni koji krše mjere, a ne svi da trpe zbog neodgovornih.
Naravno, nije teško uvesti stroža ograničenja za sve. Moguće je pred svaku kuću staviti nekog stražara. Zapečatiti je. Zaustaviti sve.
Ali jako se varaju svi koji misle da je to moguće unedogled, mjesecima, pa čak i tjednima.
Htjeli ili ne, kraj ovako slabašnih mjera pomoći, koje se uglavnom svode na odgode obveza, ljudi će ostati bez prihoda, bez robe, bez posla.
Bit će i gladi, šverca, kriminala…
I onda će sve izaći na ulicu.
Pa zar smo onda toliko kratkovidni kao ravnatelj HZJZ, koji svojim ocjenama trenutno postaje glavni širitelj panike, htio to on ili ne, pa bi mu bolje bilo da (za)šuti, ukoliko ne zna reći nešto konstruktivno, poput, zalaganja za veći broj testiranja i to pravovremenih...
