Protekli je tjedan u Vukovaru predstavljen projekt obnove vodotornja, simbola vukovarskog stradanja, ali i zajedništva i otpora u Domovinskom ratu. Tim smo povodom razgovarali s prof. dr. sc. Matejem Meštrićem, dipl. ing. građevinarstva iz Novog Marofa, autorom idejnog rješenja za vukovarski vodotoranj.
Meštrić je rođen 1932. u mjestu Presečno pokraj Novog Marofa u obitelji sa sedmero djece.
– Moja je obitelj bila siromašna, bili smo vapnari. Završio sam Gimnaziju u Varaždinu, nakon koje sam otišao u Zagreb u Srednju tehničku i građevinsku školu. Naime, jedan je od moje braće nakon rata ostao u Zagrebu, školovao se i zaposlio pa sam stanovao kod njega. Dobio sam i stipendiju, bio sam jako dobar đak, učio sam i po noći, a u slobodno vrijeme igrao sam nogomet, koji sam volio igrati i kod kuće – prisjeća se.
Nakon srednje škole upisao se na Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet u Zagrebu. Diplomirao je 1960. godine kao prvi u generaciji, uz nagradu fakulteta i usavršavanje u Bundesanstaltu für Wasserbau u Karlsruheu u Njemačkoj. Magistrirao je 1978. godine, a doktorirao 1988. godine.
– Kao najbolji student dobio sam i stipendiju tvrtke Hidroprojekt, uz uvjet da kasnije radim kod njih. Između puno drugih zadataka, terenskog rada i nadzora otvoren je i natječaj za vukovarski vodotoranj. Na natječaj su se javile mnoge tadašnje poznate tvrtke. Noći i dane posvetio sam tom projektu, ostajao u uredu, čitao puno literature, napravio više rješenja i jedno od tih mojih rješenja je prihvaćeno. Bilo je to 1962. godine – kaže dr. Meštrić.
Opširnije pročitajte u tiskanom izdanju Varaždinskih vijesti...
